Prevođenje proze

 Naziv predmeta: Ruska književnost

Naziv kolegija: Prevođenje proze

Nositelj kolegija: dr. sc. Ivana Peruško, izv. prof.

Ime nastavnika: dr. sc. Ivana Peruško, izv. prof.

Mjesto i vrijeme: uto 14.45-16:15 – predavanje – A 223;
pon 16.15-17.00 – seminar – A 223

Status kolegija: unutarnja izbornost

Jezik: hrvatski i ruski

Oblik nastave: 2 sata predavanja + 1 sat seminara tjedno

Trajanje: 1 semestar (zimski), 3 sata tjedno

Broj ECTS bodova: 3

Obveze studenata: redovito pohađanje nastave, samostalan rad (1 prijevod tjedno); sudjelovanje u diskusijama; pisanje kritike prijevoda

Ispit: 2 kolokvija i 2 prijevoda (ili pismeni ispit i 2 prijevoda)

Ciljevi kolegija:

Upoznati studente s teorijom, praksom, posebnostima, ali i problemima književnoga prevođenja kroz pregled prevođenja u Rusiji (od Kijevske Rusi do SSSR-a). Na izabranim primjerima iz starije i suvremene ruske poezije i proze 19., 20. i 21. stoljeća ilustrirati jezične, stilske, estetske i kulturološke poteškoće u prevođenju s ruskoga na hrvatski jezik, kao i razliku između stihovanoga i proznoga književnog prevođenja. Kolegiju je cilj da se pomoću bogate teorijske literature i velikoga broja praktičnih primjera ukaže na kompleksnu slojevitost književnoga prevođenja kao specifične discipline i svojevrsnoga umijeća koje zahtjeva dugogodišnje usavršavanje. Kolegij podrazumijeva uvježbavanje stranoga (u ovome slučaju ruskoga), ali i hrvatskoga jezika, interpretaciju književnoga teksta i razumijevanje njegove imanentnosti/posebnosti u odnosu na druge vrste tekstova, istraživanje raznovrsnih kulturnih podloga, kontekasta i realija, ali i jezično-stilskih ”prerušavanja”, premještanja iz jednoga registra u drugi. Studenti će kroz praktičan rad (samostalan i grupni) po završetku kolegija poboljšati kako interpretacijske tako i jezično-stilske vještine potrebne za prevođenje fikcionalne i nefikcionalne proze. Kolegij će pomoći studentima da kroz intenzivan rad na tekstu (od detaljne analize izabranih književnih tekstova do analize počinjenih prijevodnih pogrešaka) prepoznaju i prenesu u ciljni tekst one elemente umjetničke proze bez kojih je književno prevođenje nezamislivo.

1.

 

 

Uvod u kolegij i način rada.

Razvoj prevoditeljstva u (zapadnoj) teoriji: od terminoloških do konceptualnih problema.

Problem vjernosti i ljepote: ut interpres ili ut orator?

(G. Mounin, E. Nida, J-R. Ladmiral, G. Toury, A. Popovič, A. Lefevre, L. Venuti, U. Eco i dr.).

2. Povijest (književnoga) prevođenja u Rusiji – od Kijevske Rusi (9. st.) do sovjetske Rusije (20. st).

Seminar: transkripcija i transliteracija. Kako prevesti ruska imena u književnom tekstu? Prijevod

kraće nefikcionalne proze.

3.

 

4.

Uloga književnih prijevoda u oblikovanju nacionalne (ruske) književnosti.

Seminar: kako prevesti ruske toponime? Prijevod putopisne proze.

Razvoj teorije prevođenja u Rusiji (sukob lingvista i književnih teoretičara): od A. Fëdorova,

R. Jakobsona, B. Larina do G. Gačečiladzea, V. Vinogradova, J. Lotmana i drugih.

Seminar: prijevod kratke priče.

5. O robovima i suparnicima: prevođenje poezije vs. prevođenje proze.

(”Prevoditelj proze je rob, a prevoditelj stihova suparnik” – V. Žukovskij) (Ju. Levin i dr.).

Seminar: prijevod pjesme u prozi.

6.

 

7.

 

8.

9.

O problemu (ne)prevodivosti (W. Benjamin, G. Steiner, N. Avtonomova): prijevod i original.

Seminar: komparativna analiza dvaju prijevoda.

Prevodilačka ”zlodjela”. Tipologija pogrešaka (L. Latyšev, K. Čukovskij, V. Nabokov i dr.).

Seminar: Kritika prijevoda.

Kolokvij

Gubici i nadoknade u prevođenju. Udomaćivanje i forenizacija; modernizacija i arhaizacija (1. dio)

(K. Čukovskij: Umjetnost prevođenja, danas Visoka umjetnost. Principi umjetničkog prevođenja, 1946;

U. Eco: Otprilike isto. Iskustva prevođenja, 2006).

Seminar: prijevod humora u književnom tekstu – prijevod ulomka iz romana.

10. Gubici i nadoknade u prevođenju. Udomaćivanje i forenizacija; modernizacija i arhaizacija (2. dio)

Prijevod kulturnih realija. ”Kulinarski tekstovi” i kulinarske realije.

Seminar: prijevod gastro-memoara o sovjetskoj hrani.

 

11. Od prepjeva do adaptacije. Uvod u intersemiotičko prevođenje.

Seminar: analiza i prijevod suvremene ruske bajke (i scenarija crtanoga filma).

 

12.

 

 

13.

Problemi i granice intersemiotičkoga prijevoda: od poezije i proze do ekrana.

Seminar: komparativna analiza teksta i izabrane adaptacije.

 

Od estetike do etike prevođenja (od moralnih do umjetničkih zadaća umjetničkoga prevođenja).

Seminar: prijevod psovki i urbanoga žargona na primjeru suvremene ruske kratke priče

 i suvremenoga ruskoga filma.

 

14. Zaključna razmatranja o književnom prevođenju.

Seminar: analiza prijevodnih pogrešaka prilikom prevođenja s ruskoga na hrvatski jezik.

 

15.

 

 

 

Kolokvij

 

Uloga kolegija u ukupnom kurikulumu: Budući da književno prevođenje ne pretpostavlja tek dobro poznavanje izvornoga i ciljnoga jezika nego i izvanjezične dimenzije teksta (odnosno kulture kojoj pripada), kolegij njeguje književno-interpretacijske vještine stečene tijekom dodiplomskoga studija ruskoga jezika i književnosti te ih oplemenjuje novim praktičnim vještinama, tj. samostalnim prevođenjem, analizom počinjenih prijevodnih pogrešaka i kritikom prijevoda.

Korištene metode: izlaganja, power point prezentacija, učenje na daljinu, prevođenje, analiza prijevoda, analiza tekstova, diskusija.

Sadržaj:

 

Ishodi učenja:

  1. Prepoznati i klasificirati problematične translatološke teme te razlikovati glavne strategije interlingvističkoga prevođenja.
  2. Kritički vrednovati prozne i stihovane književne prijevode.
  3. Samostalno prevoditi izabrane književne tekstove iz ruske književnosti 19., 20. i 21. stoljeća.
  4. Usporediti doslovno i slobodno književno-umjetničko prevođenje s ruskoga na hrvatski jezik, tj. preispitati postulate formalne i dinamičke ekvivalentnosti kroz vođene samostalne prijevode.

 

Literatura na ruskom jeziku:

Аронсон, О. 2002. Экранизация: перевод и опыт, в: Синий Диван, № 3, сс. 128-140

 

Автономова Н. 2008. Познание и пере­вод. Опыты философии языка, Москва: РОССПЭН.

Чуковский, К. 2015. Высокое искусство, Москва: Азбука-Классика.

Нелюбин Л.Л., Хухуни Г.Т. 2006. Наука о переводе (история и теория  с древнейших времен до наших дней): учеб. пособие. – М.: Флинта: МПСИ.

Попович, А. 1980. Проблемы художественного перевода, Москва: Высшая школа.

Солодуб, Ю. П., Альбрехт Ф.Б., Кузнецов, А.Ю. 2005. Теория и практика художественного перевода, Москва: Академия.  

Якобсон, Р., О лингвистических аспектах перевода; http://www.philology.ru/linguistics1/jakobson-78.htm.

 

Literatura na hrvatskom i drugim jezicima:

Burke, P. 2005. Lost and found in Translation, Wassenaar: NIAS.

Eco, U. 2006. Otprilike isto, Zagreb: Algoritam.

Ladmiral, J.R. 2007. Kako prevoditi: Teoremi za prevođenje, Zagreb: Politička kultura.

Lefevre, A. 1992. Translation, History, Culture, London: Routledge.

Snell-Hornby, M. 2006. The Turns of Translation Studies: New paradigms or shifting viewpoints?; Amsterdam-Philadelphia: John Benjamins Publishing Company.

Steiner, G. 1975. After Babel: Aspects of Language and Translation, Oxford University Press.

Užarević, J. 2002. Presvlačenje Ane (Pranjićev prijevod Anne Karenine), u: K. Bagić (ur.), Važno je imati stila (zb.), Zagreb: Disput.

Venuti, L. 1995. The Translator’s Invisibility. A History of Translation, London: Routledge.