X.

Illyr. Tko sebbe goj, najbogli perivoj goj.

Qui seipsum pascit, optimum hortum pascit.

Homo seipsum moderate curans.

Summa excolebant hortulos industria
Daphnis, Menalcas, et Palaemon, singulis
Hinc quod redibat dividentes mensibus.
Avariore sed quod essent indole,
Nil concoquebant, abstinentes omnium
Obsoniorum: cruda semper allia,
Acresque caepas pransitabant, fontium
Aquam haurientes absque vini guttula.
Illos Amyntas cum videret sordido,
Ut censum haberent ampliorem, deditos
Sic victu, Amyntas nutriendo corpori
A temperatis non abhorrens sumptibus,
Vos excolendis diligenter hortulis
Vacatis, inquit; at sui qui suscipit
Curam, elaborat hic vireto in optimo.
Qui recto Amyntae verba sensu acceperit,
Quos heic notare voluerim, facile sciet;
Damnari at omne norit immodicum mihi.

Priciza X.

Pr. Tko sebe goi, najbogli perivoj goi.

Cjovjek ki sebe istoga raſloſcito goi.

Miljenko, Radivoj, i Gljubmir s' vegljome

Prostrani perivoj gojahu pomgnome.

Meu sobom svakoga mjeseza djegljahu

Scto vartla iſ toga iſvadit biahu.

Al lakome odvisce biusci naravi, 5

Niscta oni nehitsce kuhati lukavi.

Ù tarbuh sugdaim vruchja nedohodi,

Jestojska luk je gnim i samoj ò vodi

Kapglize beſ vina slabo ſcivukaju.

Radat, kie cina moga, vladaju 10

Kôse oni videchi lakomo od vechje,

ſa pjeneſ stech vechi, Radat koi nechje

Da sctedi trosciti raſloscno pjeneſ svoj.

Receim: vi vasc ti ſa goit perivoj

Stavgljate pomgnu svu, al tko sebe goi, 15

On ò perivoju najbogljem nastoi.

Tko rjeci Radata s' dobre strane hita,

Na kieh pada tâ pripovjes dohita.

Al i ovo ſnat ima, prikorednu da ù svim

Takoghjer stvarima ſalihos ja hulim. 20

Pripov. X.

Ko sebbe goij, naibogli Perivoj goij.

Cjovjek sam sebbe rasborno gojechi.

Mlâd Barſctanko, s' gnim Radmijo,

Dracko ù Drusgbi tom josc budde.

Svakkije od gnjh baerſ spravvio

Zorrom pochi svê na trude:

Vaert urescen zijech hittrosti 5

Svakkeijm ploddi raslikosti.

Jednom Mladi Mjessez kada

Svoj okollisc svjetlo reſi,

Selennijeh vaerh Livaddâ

ſdrake sterrech sgar s' Nebbeſi 10

Cîmſe vidde kobne sjenni,

Terse opeta Mjessez mjeni;

Tad sdrusgeni jur Pastjeri

Plod od ſemglie rasdiegliuju,

Sgivech vajmeh gorre od svjeri, 15

Sasve obbilni jur gladduju;

Sirrov jedu Luk, Capullu,

Piju hladne vodde Cmullu.

Gnih Listavko docîm viddi,

Ghdjejh morri glâd nemillo, 20

Kî rasborno trattit slîdi,

Skladno i krjepit svoje Tîlo,

Mnoghom passech gnjh ù jedu,

Ovvu glaſi tad bessjedu:

Vi pomgnivo nastojte 25

Uressiti Perivoje

Da jest vrjedan, nauccitte

Kogod krjepi Tjelo svoje;

Jest Perivoj ghisdav, ljepi,

Koggod sama sebbe krjepi. 30

"Ovvo koggod rasumije,

Lasnochjese domislitti,

Svescto rekoh mallo prie,

Koga hochiu prikoritti:

Nêk pohullit svak – ciaſ budde 35

Neurednâ Djellâ, i trude.“