Priciza XVIII.

Pr. Njedna tuga samodruga.

Srechja umarljeh stvarj Gospodariza.

Srechja, kû Boscizom gljudi ucinit htisce,

I mnogojoj potom moguiſstva udjelisce,

Sve stvar, kao htiasce redi ona na saj svit,

Ljep kê ù red vighjasce Radosti - se kupit,

Sjemo, i tamo gnih na dalek raſluci, 5

I s' stupaih hromih k' nam hodit nauci.

Dobra njeka malla stuci, kê mallima

Na svoj rok su imala dopast umarlima.

Sctogodi ſcjalosti biasce, i muke

S' mnogome tvardosti ſaveſa ù struke. 10

S' tôga kada tuga jedna komu doghje

ſa gnom tajcjas druga i trechja pridoghje.

Pripov. XVIII.

Njedna tugha samodrugha.

Srechia umaerlijeh stvari vladaliza.

Isti ciovjek vechie - krati

Svoju usmnosgi ceſ i srechiu,

Nesnajuchi dachie immatti

Sgialloſ vechiu

Ova huda jur Bosgizza 5

Cinni svescto gnoij jest drago:

Himbennoga cesto Liza

Kasge Blago.

Cîm skuppjennu raddoſ viddi,

Raslucciuje nadalecce 10

Da ne doghie, sapoviddi,

K' nammi prece.

Mallo dobrâ jur ostavvi,

Ter u jedno savesgiva,

Daſe ciovjek s' gnim sabavvi, 15

Daga usgiva:

Sctolje paka tughe, i jadda

K' sebbi skuppech tvaerdo daersgi

Da s' gnim Gliudske srechie tada

Sve dovaersci. 20

"Sgjalloſ paerva cîm postavvi

Noghu, drugha vajmeh sliedi;

Mnosg, kâ s' gnimma svegh boravvi

Saerze vrjedi.“