XX.

Pr. Hrani kogna kako brata;

a jasciga kako (*) duscmanina.

Kogna dva.

Kogn marscjav, koga htje Gospodar da svude

Putnicke kocie poteſat uſbude,

Tac drugom vegljasce, od sebe koga vech

Pretgljega vighjeasce: molimte, umjejmi rech,

S' cesaje ovo, da ti, komuse Gospodar 5 (Bj komi vidjeti) kaſce odvisce osctar,

Sadti uſdom steſcjuchi usna, sad scibkom tom

Sapeti biuchi, bodechte i ostrogom,

S' cesaje ovo, ja dim, da opunij vech si ti

Mene, niscta tarpim ki toga na sviti, 10

Kom on: ſasve meni Gospar, kadme jasce,

Duſcmanin sarcbeni nadvornose kaſce,

Alga ja sasvim tim svemu ù ostalomu

Blagodarna chjutim: tjelu on pretgljat momu

S' mnoghim cini jecmom, na dan me dvakrati 15

Timari rukom svôm, i svitam bogati'

Naghiſdan ja hodim, i ſlatno scgvachjem tô

Ù ustih scgvalo, cim pruchje ti priprosto,

I pljev ijesc, ljeti ghnusan od prascine,

Kâ na te doleti, ſimi od kaluſcine. 20

S' dobrim nacinima pomiluj slugu ti,

Dati on ù tesckima poslim dobro odvrati

Pripov. XX.

Hrani kogna kako bratta;

a jasciga kako duscmanina.

Dva Kognâ

Svaerſcen trudom, i svaerſcen ſadosti

Liettim, mnoghom i morren slabbosti

Kogn sgjallosne svoje dnevvi traje,

Poteſati kolje nepristaje,

Kad pretgljega vidjet isnenade 5

Budde kogna sred travne Livadde;

I cîm viddi daga slato resi,

Recce gnemmu, kako srechian jesi?

Nummi rezi kakosse dogoddi

Dase svakka tebbi srechia ploddi, 10

kad snam s' tobbom dajest Gospar gorri,

Nemillosno kîte svak- cjas morri,

Tvaerdo obusda, plechjaâ vajmeh bosti

Nepristaje, bitti beſ Millosti:

Ja, kî tegga netaerpim icessa, 15

Tvojegase jur cjuddim udessa,

I ciuddimſe tvojoij prettillosti,

Srechi tvojoij, tvojome raddosti.

Menne sasve, gnemmu tad govorri,

Kadme jasce, Gospar tescko morri, 20

Nu ja gnegga posnam millostiva,

Cîm po gnemmu s'samnom Mir pribiva;

Mnogho menni jecma dava jesti,

Tre s' ceſallom, svakkom dari ceſti,

Moije Pokrovv, urreſsna naprava, 25

Slatnijem ſcvalom menne sausdava;

Cîm ti buddesc Livaddom pastitti,

Kalom Simi, prahom gnuſan Litti.

"Slugha tvoga gladan neumorri,

Dobro zjeni dat vjerrno dvorri."