XXVII.

Illyr. Tko tughja kogna jasce, baerſose sjasce.

Qui alieno vehitur equo, cito desilit.

Alieno equo insidens.

Equo insidentes gesta post negotia
Cives redibant patrium in solum duo,
Viaeque multum cum vorassent asperae,
In laeta campi se patentis aequora
Tulere, prima cujus ad divortia
Occurrit alter ecce conterraneus
Equo, ut videbant, vectus haud ignobili,
Parum sed hilaris furti conscientia.
Una ire statuunt, utque medium jam fere
Campum tenebant, plurimo vir cum grege
Prodire visus obviam: hic deperditum
Paucis abhinc diebus quaeritans equum,
Hunc, quo iste vehitur, ipsum eundem perspicit
Suum esse: ut ergo desiliret illico
Hominem admonebat; ille contra ad nundinas
Emptum (amoveri posse sic infamiam
Sperat) negabat reddere; at cum inferre vim
Pararet alter, fur opem ab sodalibus
Petere: hi dolentes ejus infortunium,
Sibique veriti nequid accideret mali,
Armata ferro si impetum faceret manus,
In emendo posthac, inquiunt, sis cautior,
Reddendus at nunc hic equus domino est suo.
Res parta furto vel cito ad dominum redit,
Vel semper animo possidetur anxio.

Priciza XXVII.

Pr. Tko tughja kogna jasce, baerſose sjasce.

Cjovjek na tughjemu kognu.

Graghjana buduchi sva posle opravil dva,

Na kognim jascjuchi idu oza doma svâ

Hridgliva puta cim dosta priproghjosce

Ravna ù pogljâ ſa tim na svarhu doghjosce.

Kad eto jednoga, raſdvaja ghdjese put, 5

Kie mjesta iſ istoga, vide tù domâknut

Na dobru on sighjasce kognu, al vesel mu

S' dvorase kaſasce, erega bj ukrao.

ſajedno idu, i kada sred poglja biahu,

Jednoga iſnenada it k' sebi vidjahu 10

S' ne mallo segljanâ: kogna on iscte svoga,

Naſad ne vel danâ gnem ukrasce koga.

Kad spoſna ocito, da koga ovi jasce,

Kogn gnegov isti tô istjahni biasce,

S' gnega dase taj cjas sjasce vegljascemu. 15

On da utece necjas, odgovor dà gnemu,

Na targu kupio dagaje, i nechje dat.

Drughi al erje htio silu ù djelo stavgljat,

Lupesc ù svîh Drugâ pomoch iſkat stade.

ſcjalech oni tûga, i da nedopade 20

Scgnega gnih kâ scteta, strascechi velimse,

Oruſcjana mnosc tâ maknula kad bi se,

Opaſnie rjescemu, unaprjed kupuj ti,

Gosparu al svojemu ti kogna sad vrati,

Stvâr ide ukradena k' Gosparu ol barſo svôm, 25

Ona ol posvojena s' duscjomje nemirnom.

Pripov. XXVII.

Pr. Tko tughja kogna jasce, baersosse sjasce.

Tughja kogna jasciuchi.

Graghjanina dva dospjelli

Cîm sve posle, jur vesseli

Iddu k' Domu

Na bjesnomu

Jasciuch kognu, kada dosti 5

Hridna puta jur prohoddu,

Na prostranno ter dohoddu

Poglie mnoghom u raddosti.

Jest kognika vidjet tada

K' gnjm dohoddit isnenada, 10

Pod gnim pjenni

Kogn selenni:

Turgign kognik pun slovoglie

Usrok skorrni svê krivinne

Zijech sramotne lupesctine 15

Erga u Saerzu morri, koglie.

Kada bjehu sred Livadde

Sva tri vajmeh isnenade

K' gnjm dohoddi

Tom u sgoddi 20

Ciovjek sille pun, i jeda;

Dase sjasce têm govorri

Sramotnoga rusgi, i korri

Na svôm kognu koga ugledda

On vratitga nie hottio, 25

Gnegga, velech, dae kuppio

Beſ privare

Ghdje pazzare

(Skrit uffajuch svû sramottu)

Docîm drughi smaertno prieti 30

Dachie sillom kogna oteti

Svôm poghibje jur sgivottu

Lupesc viddech, tôm u sgoddi

Pommoch pita svôm slobboddi

Drusgbe u svoje 35

Da gnoij koje

Slo negodhje, bolles, smechie

Govorimmu - kogna vrati

Svôm Gosparu, buddi immatti

Kad scto kupisc svjesti od vechie 40

"Ukradenu stvar na svjtu

Snaje baerſo svak occittu,

Vechie - krati

K' svômse vrati

Jur Gosparu: kî pak budde 45

Usdarsgiatje zijech nesvejsti,

U svôm saerzu kê bolesti

Kê ne taerpi vajmeh trude."