Pripovj. II.

Tko mosge, i kogn – mu mosge.

Seglianin kognuh.

"Ko Plemmichia jur boggatta

Slusgbom budde svom dvorritti

Gnegga obilna cekka plata

Dar cestitti."

Svjetli Plemmich pun obblâſti 5

Moghuch bjesce jur od vechie;

Kragl – mu udjeli dijo svê vlaâſti,

Mnoghe, i srechie.

Dragha gnemmu bî posgiudda

K' sebbi ljepe kogne uſeti 10

Nailjepscemu nemoch huda

Smaertno prjeti.

Onſe svak – cjaſ jadda, i tusgi

Ghdjno kogna ghinnut viddi,

Er ikakkav ljek neslusgi, 15

Placcat slîdi!

Kad Seglianin gnemmu obbechia

Kogna taj – cjaſ oſdravitti,

Komu od drusijeh kreppoſ vechia

Kognuh bitti: 20

Usrok posna te nemochi,

I kakavſe ljek hottjo;

Sdravvne terse na pommochi

Baerſ spravvjo:

Kad gneggovve zijech krepposti 25

I po Ljezjm kogna osdravvi,

U Plemmichiu zijech raddosti

Mir boravvi:

Obbilnomu plati trude,

Svescto mosge harno, i drago, 30

I darrovvat gnemmu budde

Mnogho blago.