XXXIII.

Illyr. Ollie malahna nevjesta, olli velika,

hochjese (*) Svatovi.

Seu sponsa tenuis, seu dives,

comitatum habere debet.

Pauper nutpias celebrans.

Damon Corisca ducta in uxorem sibi,
Dum vult eandem (res licet contractior
Utrique) patrios ad penates per vias
Magno apparatu publicas traducere,
Patrioque secum more comitantum jubet
Ferri catervam, plurimorum libere
Carpebat hominem garrula obtrectatio,
Illo absque sumptu quod frugalem conjuges
Privatim poterant apparare coenulam:
Spectare sponsos quippe solum ad divites
Pompam inquiebant nuptialem, caeteris
Male convenire: dicta forte ut talia
Prudens inaudit Mopsus, et rerum bene
Edoctus usu, quid agitis nugas, ait?
Hi, quos ob istos carpitis sumptus modo,
Vivendo deinde parcius, quae in nuptias
Profusa reparent; caeteroquin, credite,
Ille comitatus quamlibet sponsam decet,
Seu census illi dives est, seu exilior.
Jus esto cuivis insanire in tempore.
(*) Quodcumque hujus vocis etymon sit, certum est nihil apud nos per eam significari, quam festivum sponsae comitatum, quae laetis acclamationibus, et magno strepitu ad domum patris, sponsive deducitur.

Priciza XXXIII.

Pr. Olie malahna Nevjesta, oli velika,

hochjese Svatovi.

Siromah, ki piruje.

ſcenechse Ostoja ſagorku ſa momu

(ſasve dasu oboja ù bichju tjesnomu)

Gnu hochje sasvim tim veselo domome

Voditi putim svim s' velikom spravome,

I kôse obikuje ù mjestu, on ſove 5

Mnoghe, da pratuje, kichjene Svatove.

Mnoſise rad tega ù Selu ijeghjahu,

Prikovnim i gnega rjecima pezahu,

Koi beſ trosciti pjeneſe ù dvoizu

Mogoje uciniti spornu vecerizu. 10

Dicno - spravni er da ti provodi (vegljahu)

ſetâse bogati' ne inih primahu.

Kad Mopso raſborit, i vjesct svjetu tako

Cju gnime rugh tvarit, receim ovako.

Sctono vi tlapite nik unaprjed ovi, 15

Kê ſa tû hulite potrosku, Setovi

Scrednie ſcivuchi sharcili sctosu ù pir,

ſadobiu ù kuchi; al rezte sctogodir

Hochjete, rjeci moj vjerujte, Nevjesti

Svatovi da svakoj hochjese dovesti, 20

Olje gnoj tankovit, ol vegli dohodak.

Od vechje vesel bit svê ù vrjeme moſce svak.

Pripov. XXXIII.

Ollje Malahna Nevjesta, olli velika,

hochiese Svatovvi.

Potisctenik cinnechi Pir.

Suncianizzom cîmse budde

Zorko sdrusgit u Gliubavi,

Pir obilni sred raſblude

Tad pripravvi.

Mnosg svattovaâ tuj dohodj, 5

Putem pratte kî Nevjestu:

Srechnom raddoſ kâje u sgoddi

Po svêm Mjestu.

Slogovorrzi gnekki tada

Rughe buddu kê tvorritti? 10

Mislech doachie vech od Glada

Sett' umrjti.

Ovolike spravve cemu?

Cemu ovake cestittosti?

Veccerriza Mala gnemmu 15

Bî sadosti.

Obbilnômu pristojnoje

Slavvno, uressno pirovvatti

Dava Nacin Bitje svoje

Da potratti. 20

Cîm to sluscia Ciovjek stari

Mudri Raddosc ne dalecce

Svakki obbicciaj, svakke stvari

Snajuch recce:

Cemu sada rugh tvorite 25

Slogovorzi cemu sada?

Nechie umrjeti kô zjenite

Sett od Glada.

Scto potratti svôm u srechi

I Gliuvennom sad raddosti, 30

Onchie saisto baerso stechi

S' pravednosti.

Ovvi Nacin, urreſ ovvi

Piru u svakkom imma bitti,

I Nevjestu jur svattovvi 35

Svegh prattitti;

Illje Rodda plemmennitta,

I slavnoga jur koljenna,

Illje Bitja potrebbnitta

Potisctena. 40

"Sve dohoddj vrjeme u svoje,

Igra, raddoſ, Plac, i trudi:

Ciovjek drughda pristojnoje

Daſe uludi."