XXXI.

Illyr. Medom-se, ne ostom muhe hittaju.

Melle, non aceto muscae capiuntur.

Mellis scutula, et aceti lagena.

In rure multum fertili cum plurimis

Quidam se in horas obsideri singulas

Muscis doleret rusticus, ut excinderet

Id pestis, operam mellis hinc scutula suam,

Illinc aceti promittebat dolium. 5

Ajebat illa: pauculas in assere

Distende guttas: hae sua dulcedine

Illico avidum allicient genus; ab illo at pedes

Vinctos nequibunt expedire glutine

Hoc inquiebat: me sub auras aetheris, 10

A parte supera dimovens operculum,

Profer: siti actae, deceptaeque imagine

Coloris aquei quotquot advolaverint,

Hinc ut sorbillent muscae, ego acidi improvidas

Haustu liquoris enecabo: utrumque agit 15

Simplex agricola: mellis ad guttas videt

Muscas frequenter advolare plurimas,

Praedamque gaudet implicatam haerescere.

In vas aceto mox repletum introspicit;

Raras at intus incidisse comperit 20

Easque tantum quas ferebat impetus

Temere volantes; nam peracer halitus

Late profusus admonebat, ocyus

Illinc refugerent. Hoc quid exemplum docet?

Facilius homines, leniter si corrigas, 25

Quam si severe, continentes effici.

Priciza XXXI.

Pr. Medomse, ne ostom muhe hitaju.

Krinza meda, i osta bacviza.

Segljan, ki ſcivgljase gnivi na priplodnoj,

Cimese tuſcjasce na muhe, kim nj broj,

Prokletom tragu proch s' jedne strane gnemu

Krinza meda pomoch, bacva osta s' drughemu

Isto obechjavasce: kapglizâ mallo ti, 5

Parvamu vegljasce: na parstu ſahiti,

Sctizizi i na dugoj raſmasci tajchje slas

Pohlepnih muhâ roj vegli doſvat tajcjas.

Al noghe sljepgljene odzjepit nechje moch.

Ozat pak, ti mene (smaknutih ako hoch) 10

Vegljasce Segljanu, pokriv dighnuch odſgar

Stavi na ajblanu: muhe ſcedne tadar

Mnech, dae voda tô ſa pit doletichje,

Mâ gljuchina al uſtô svieh prikositchje,

Segljanin ludjasti, ſa gnim pogoditi, 15

Nacinim teſim hti obimse sluſciti

Na med letit ghleda beſbrojne, i uſciva

Ghdise gnima neda môch dighnut ljepgliva.

Ù sud osta ſa tiem ſaviri, ali malle

On vidi dasu prem unutra upale, 20

I tô one samo, nesmotarno kêbi

Odljetale onamo neopaſne sebi.

Er vapa gnih ista, kâse ù okol chjuti,

Ucj ſcestoka tâ od bacve ubjeghnuti.

Kih blago karaju, i tih moſcdani 25

Lascgnese svighjaju, negh osctro karani.

Pripov. XXXI.

Medomſe, ne ostom Muhe hittaju.

Krinciza Meda, i Cjasci(z)a Osta.

Tusgise, jauce Seglianin vech - krati

Da Muhe gnêm suce, nedadu da spatti:

Ostâmu Ciascizza svû pomoch obbechia,

I medda Crinciza, koij obblaâſt jest vechia.

Ovamu govorri: Smiriſe ti sada 5

Tvê saerze nemorri s' gorkoga vêch jadda.

Smaertnoga zijech jeda sa Muhe svaerſcitti

Niſ sctizzu kû Medda bûd kapgliu prollitti:

Cîm k' gnemmu dolettu, zijech gorke nesrêchie

Gnjh smaertnu na sctettu sladdostj mamichie;

Meddachie jestitti; nu vajmeh poslie

Nechieſe sljepiti s' guſnute moch klje.

Ti menne namjsti, bludise pod nebbi

Ghdj vjetriz i koristi donjechiu ja tebbi,

Ostena Cjasciza to gnemmu bessjedddi, 15

Sctò gnemmu nariza, slusciatje sve sljedi:

Cîm koja doleti pit moje kvaſine

Baersochie dospjetti s' sgestoke Gliutine:

Pomaâſti prilika, gnjmbochie tadara

Ludijem velika bit saisto privara. 20

Seglianin s' ludosti cinnitti sve slîdi,

I Muhaâ k' sladdosti cettjatti mnosg viddi.

Raddostan usbudde cîm Muhe sljepjene

Zaerkaju prihude sred krinze Meddene.

Ostenom u sudu vidio jest kada, 25

Ù mnoghom bî cjuddu malloijh da padda:

Smjonno lettechi kîjeh silla satjerra

Ù smaertnoj nesrechi kusciaju cemera,

Er drughe, dalecce kî vognje svud cjutti,

Pobjegnu da prece sillovvò jest gljuti. 30