XXXIV.

Illyr. Od pitoma ſeglja taerbuh ne bolj.

A sativo olere non laborat stomachus.

Capra imprudens in vescendo.

Pertaesa cythisi Capra delicatior,
Salicisque amarae cum saporem gramine
Variare et alio vellet, imprudentius
Cujusque generis coepit herbae fidere.
Hic fronde laeta cum Cicutam rivulo
Leni irrigatam pullulare cerneret,
Immodica coepit aviditate carpere,
Domumque pasta cum rediret, acribus
Sibi sensit exta vellicari morsibus,
Jamque impos ultra progredi petiit solum,
Hac voce semet increpans. Quid stultius
Me potuit esse, quae saporis optimi
Cum plura in esum fida haberem gramina,
Ignotum adedi qua crucior herbae genus?
Quorum exploratus rite sit animus tibi, 15
Commite eorum te fidei, ignotos fuge.

Priciza XXXIV.
Naulasc propusctana
Pripov. XXXIV.
Od pitoma Seglia Taerbuh ne bolj.
Koſa neraſborna ù hrani.
Rasbludna kosizza svû jesciu hottjella
Promjenit; Travizzâ svakkijeh jest jella;
Nesdravvu kraj vira cîm viddi râſtiti,
Pohlepna, beſ Mira pocceje gristitti:
Ù svojoj sittosti k' Toruſe kad vrâti,
Svâ putem sa dosti ciû zrjeva resgiati;
Nemosge hodditti naprjeda, nêgh padda,
Stà sebbe korritti sctò mosge vêch tada:
Jessamli mahnitta ja mogla bit vechie,
Obbilno svegh sitta beſ straha, beſ smechie,
Posclassam ja jesti nesdravvo sctò menni,
Sctò s' gorkom bolleſti trud dava pakglienni?
"Dae skladdan koga snaſc, sliediga ti prece,
Bjesg koga neposnaſc, bjesg, gnegga dalecce.“