XXXV.

Illyr. Tries iſ vedra nebba ne pada.

Fulmen coelo sereno non cadit.

Quercus, et Aquila.

Olim corusco Quercus icta fulmine,
Squallensque siccis dimidia jam brachiis
De parte Boreae cum videret ignibus
Lucere longo tramite aetheriam plagam,
Novo impetendam se timebat fulmine,
Coepitque ab imis succuti radicibus.
Aquila, quae in alto dormiebat vertice
Inustitatis excitata motibus,
Causam timori quid daret, quercum petit.
Huic illa: nescis, quantum ab Aquiloniis malum
In memet oris cuditur? Totam vide
Ardere flammis Arcton: heu! miseram petent
Trisulca rursum tela me irati Jovis,
Penitusque saevis ustulabor ignibus.
Ut novit Aquila, quo timeret nomine,
Sis, inquit, animo jam vacuo ab isto metu.
Ignem quod etenim tu putas, innoxiam
Id esse lucem scito, nec coelo time
Unquam sereno fulmina; at cum videris
Infremere nimbos, perque tractus aeris
Densari opacam nubium caliginem,
Tibi extimesce justius; nam ego Jovi
Horrenda summo tunc ministro fulmina.
Pericla vana despice, a veris time.

Priciza XXXV.

Pr. Tries iſ vedra Neba nepada.

Hrast, i Oro.

Trjeska od gorusctoga udren Hrast njekada,

Kom nesta od svoga uresa pol tada,

S' Sjeverne erje vidil stranese svjetliti

Ù nochi Neba dil, i oghgnem goriti,

Da udaren zjegnasce, novimchje trjesom bit, 5

I jur pocignasce vas iſadna treptit.

Oro, ki varh hrasta visoka spavasce,

Potresagna na tâ raſbughjen pitasce,

S' cesaje gnem strah ti: komu hrast, Sjeverni'

Tot neſnasc ki iſ mjesti jadmi ide cemerni? 10

Poghledaj Voſeve kê ſovu ſvjeſde ti,

Ù oghgnu strascnu sve onamo gorjeti.

Namechje opet trjes varch Jove sarditi,

I jachju, vaj ſla ceſ! sasvime dospiti.

Kad obaſna od straha Oro uſrok tako lud, 15

Varſ pripas od maha, rece, i vesec bud.

Er scto mnisc onamo daje oghagn, ſnaj da nj,

Nego svetlos samo, kâ nikom ſla cini.

Po vedru nitse ti trjeskovâ strasci ikad,

Negh vihre reſcjati kad cjujesc iſnenad, 20

Sva i vidisc gustima nebesa kadnose,

Prikrisce oblazima, boj tebi p..vose,

Er Jovu strasce ja tad nosim mugne, ſnaj.

Tlac' tascta poghibja, pravihse pripadaj.

Pripov. XXXV.

Trjeſ is vedra Nebba nepada.

Hrâst, i Orrò

Trjes jednom udarri Hrâst, spaerscech svê Grane,

Trjesomſe privarri S' Sjeverſke Hrâst strane,

Svudiera cîm viddi svjetlitse po Nebbi,

Smetena prividdi poghibje kê sebbi?

Luddoje sumgnila da Trjes-je nesgoddi, 5

Opetſe straſcila Nesrechnoj jaoh sgoddi:

Krepkijeh s' dno sgilâ pocceſe treſtiti

Ko daje nemila ceſ hochie svaerſcitti.

Viſinom kî spâsce, Tresgna Orla probudi,

Hrâst skladno pitasce, kakavje jad trudi? 10

Gnemmu ona bessjeddi: slo kôse S' Sjeverra

Pripravglia, sad viddi Nebbome svudiera.

Ne viddisc leddena kô Svjesda sad gorri?

Kô siaju s' plamenna Nebbeſki sad Dvori?

Strascimſe da Giove nemetne saerditti 15

Oghgnene Trjeskove sa[...]svaerſcitti:

Cîm Orro sluscioje scto s' strahom govorri,

Bûd mirna, rekkoje, tvê saerze ne morri.

Oghgnuje prilika kâ svjetloſ neuddi,

Rad straha velika sumgniva nebuddi: 20

S' oblaka zaernoga kad Vikar nekrechie

Is Nebba vedroga tresnuti Trjeſ Nechie

Saercise kad Giove, bjesnose cîm jedi,

Ja trossim trjeskove kad Visgni naredi.

"Ghdje tascta poglubja, tlaccije na Svîti 25

Istina ghdjeno sija, buddise straſcitti.“