XXXVI.

Illyr. Kogaje ſmja upekla, boj-se i guscterize.

A vipera admorsus et lacertum timet.

Asinus, et Lacertus.

In prato Asellus dum virente roscidas
Attondet herbas, e supino cespite
Fugax lacertus provolavit flexili
Cauda Rudentis leviter adtingens pedem.
Metu ille trepidus celeriter fugam capit:
Contra Lacertus his Asello vocibus
Faciebat animos: tutus hoc mane loco,
Decerpe gramen quam libet; non te dolis
Aggrediar ullis; immo nec noxam queam
Inferre, quamvis id voluntas suadeat.
Ad haec Asellus dicta retinuit pedem,
Metuque posito, quod fugam arripui hinc, ait,
Id absque causa ne fuisse existimes.
Me namque ab illo quo momordit tempore
In hoc eodem dira prato Vipera,
Quodcumque serpit, horreo; suspectaque
Vel ipsa tellus, pono qua vestigia.
Qui semel in aliquod incidit gravius malum,
Vel minima species hunc pericli territat.

Priciza XXXVI.

Pr. Kogaje Smia upekla, boise i guscterize.

Tovar, i Guscter.

Selenoj Tovar cim na livadi pase

Bjeſcliv-mu prid ocim Guscter objavgljase,

Kise spuse niſ kraj starmen, i teghnu isctom

Nogu ù prolaſaj Tovaru kudom svôm.

Gnega er strah priuse ù biegh plahse dade, 5

Kriepitga on uſe, temu ſborit stade.

Slobodno sljedi ù tom grist mjestu travu ti,

Nechjuteja njedom himbom prihiniti.

Pace i kadabime nukala ſla voglja,

ſla-ti, o Pobratime, nemogu ucinit ja. 10

On govor na tise ustavi, i smetnuv strah,

Scto rece, jatise ù bieghstavih odmah,

Zjeniti ti nemoj beſ uſroka dae tô,

Livadi erme ù toj Smia upeci kruto.

Od tadese boim ja od svega scto laſi 15

Po tlima, i ſemglja, na koj me poraſi,

Snaj, ista da cini sumgnu-mi, po kojoj

Opaſnim nacini' ja stavgljam stupaj moj.

Tko ù tescko upade ſlo kegod od pria,

Samaga pripade sjeda od poghibia. 20

Pripov. XXXVI.

Kogaje Smja upekla, boj-se i Guscterize.

Tovar, i Guscteriza.

Livaddom svudjera cîm paſe Magarre,

Ochjuti Gusctera kod Noghe tadare,

Pobbjesge dalecce, morriga strah pravi

Gusctermu nù recce – Strahomſe rastavvi:

Nukame chjud huda, da tebbi nauddim, 5

Da sgivesc beſ truda, pravedno nu sgjudim,

Da gaerma grijesc ti slobbodno po Gorri,

I niscta na Svjti da saerze tvê morri.

Ustavvi stuppaje svê Tovar, i recce,

Plasciva Chjud mâje, sctò bjesgim dalecce: 10

Upekla kad Smja jest menne gnekada,

Semgliomſe scto svija, strascime josc sada;

Ovvo isto josc mjesto, gdje stojim, govorri,

Plascime jaoh cesto, strahom-me svegh morri:

"Kî tusgian upoje k' Slu mnoghu jedan-krat 15

Najmagne Slo koje buddega pripaddat.“