Priciza XXXVI.

Pr. Kogaje Smia upekla, boise i guscterize.

Tovar, i Guscter.

Selenoj Tovar cim na livadi pase

Bjeſcliv-mu prid ocim Guscter objavgljase,

Kise spuse niſ kraj starmen, i teghnu isctom

Nogu ù prolaſaj Tovaru kudom svôm.

Gnega er strah priuse ù biegh plahse dade, 5

Kriepitga on uſe, temu ſborit stade.

Slobodno sljedi ù tom grist mjestu travu ti,

Nechjuteja njedom himbom prihiniti.

Pace i kadabime nukala ſla voglja,

ſla-ti, o Pobratime, nemogu ucinit ja. 10

On govor na tise ustavi, i smetnuv strah,

Scto rece, jatise ù bieghstavih odmah,

Zjeniti ti nemoj beſ uſroka dae tô,

Livadi erme ù toj Smia upeci kruto.

Od tadese boim ja od svega scto laſi 15

Po tlima, i ſemglja, na koj me poraſi,

Snaj, ista da cini sumgnu-mi, po kojoj

Opaſnim nacini' ja stavgljam stupaj moj.

Tko ù tescko upade ſlo kegod od pria,

Samaga pripade sjeda od poghibia. 20

Pripov. XXXVI.

Kogaje Smja upekla, boj-se i Guscterize.

Tovar, i Guscteriza.

Livaddom svudjera cîm paſe Magarre,

Ochjuti Gusctera kod Noghe tadare,

Pobbjesge dalecce, morriga strah pravi

Gusctermu nù recce – Strahomſe rastavvi:

Nukame chjud huda, da tebbi nauddim, 5

Da sgivesc beſ truda, pravedno nu sgjudim,

Da gaerma grijesc ti slobbodno po Gorri,

I niscta na Svjti da saerze tvê morri.

Ustavvi stuppaje svê Tovar, i recce,

Plasciva Chjud mâje, sctò bjesgim dalecce: 10

Upekla kad Smja jest menne gnekada,

Semgliomſe scto svija, strascime josc sada;

Ovvo isto josc mjesto, gdje stojim, govorri,

Plascime jaoh cesto, strahom-me svegh morri:

"Kî tusgian upoje k' Slu mnoghu jedan-krat 15

Najmagne Slo koje buddega pripaddat.“