Priciza XXXVII.

Pr. Cemuje babi ſarzalo?

Baba, i ſarzalo.

ſcena, koj ſcivochja nestade mladosti,

Parva i svjetlochja jur proghje ljeposti,

Ù ſarzalu svojga videch liza sliku

Doba nakon mnoga prem onoj raſliku,

Koju ona opchjasce vidjet, kad bj mlada, 5

S' iſvanske sumgnjasce strane da prah pada,

Sirjahni oni prah, i hitio dase zkla,

S' togaje ona od mah od svudga ocistila,

Da bude kaſati scto ſcjudi. Tac cista

Onagase hvati, al vidje dase ista 10

Gnoj slika prikaſa, tjeme sjedinami

Puno, od obraſa bljedilo s' vrazkami.

Nezjenech, takav gnoj da slika biasce,

Kakvase ù zaklenoj ploci toj kaſasce,

Pocese sarciti ſarzalu, i ſvatiga 15

Laſciva, i jur priti ruſcno iſgharditiga.

Kroſ ſcjortu virechi Dikliza njeka tô

Sarzala i ſcjalechi nedostojna udes ſô

Na ovu ces ſla-te namjeri, govori

Sama sobom, kate [...] prikori, 20

Cim staros korit svû imalabi, i suhar.

Doksi mlad napravu sljedi; a kadsi star,

Stavna dobra, s' kima resise duh iscti,

I pravu ù gnima postavi slavu ti.

Pripov. XXXVII.

Cemuje Babbi Saerzalo.

Babba, i Saerzalo.

Kad Babba Mladdosti s' Zvjetkomſe raſdjeli

I s' hude starroſti Pramjoje vêch bjeli:

Saerzalo jest kada gleddala: - Ghdje menni

Jest Ljeppos? – Napadda da praha nagn zjeni,

Nu kadar occiſti gleddajuch opeta 5

Svoj prikor viddi iſti, gorkoje ki smeta.

Sramotte svê sljede, nevoglia svâ prava,

Obbrasse cîm bljede naſira braſkava.

Gnoj erbo Prilika priasgna nie bila,

Jest s' jeda velika Saerzalo rusgila: 10

To ciuje Dikilzza, scto Babba prikorri,

Millosna ter liza Saerzalu govorri:

Rugajse ti Sgeni, korrite kâ dosti,

Da krivſi ti zjeni s' gne tescke staroſti.

"Pristojna Mladu jes svà skladdnoſ na Svjeti, 15

Nêk iscte bogliu ceſ, starresu kôm Ljetti,

Er redom naravvi, smaert nie dalecce,

Usrokmu bud pravi, da slavvu sgar stecce.“