Priciza XIV.

Pr. Laſc kratke noghe ima.

Lisiza, i Kartiza.

Iſ stana kartiza tmasta ù scto iſlaſi,

Parvi put Lisiza tadje okom upaſi,

Pakje uſe pitati, scjorti ù podſemglivoj

ſac ſcivot trajati omili tako gnoj.

Nek dakle iſide, i drughe viditi

ſcivine pak ide, i scgnima opchiti. 5

Koj ona: ſcivinâ svescto jes na svjet taj,

I divglih svjerinâ ja vidjeh, Sele, ſnaj;

Premetnuh ſcivjenju samochju al skupnu ja,

Da ù ovem skrovenju budem beſ poghibia 10

Tad kuna: ghdje ſmaja jesili vidila

Kraglichja jesam ja, i scghim besjedila.

Pomaſti od kêje, cimga ona pitasce,

Sedam dighneje nogâ, odgovarasce.

Poklie zjenila, daje Kuna pita 15

Varh stasa od tjela, ſatojoj rece tâ

Er sljepa buduchi ſa pomast kaochje ſnat?

Odgovor cjujuchi tac ludi ona dat,

I s' vechjom pomgnom cim vid ù gnu upirasce,

Spoſnaje da sasvim beſ oci biasce. 20

Ukaſah s' ovim ja, da cesto laſczima

ſgaghjase, laſc svoja gnim da udj istima.

Pripov. XIV.

Lasc kratke noghe imma.

Kuna, i Hârt.

Bistrijem cîm passi Kaerta okkom Lisizza

Puſ ghdjeno prelaſsi smetena svegh Liza,

Bessjeddi tad gnemmu: kô tako mosgesc stat?

Ugodno jest cemu pod semgliom pribivat?

Promjeni Nacine bûd s' Drusgbom sgîviti, 5

Ostale sgivine da posnaje na Svîti.

Odgovvor tad prece Lisizzi Kaert doje,

Ja posnam gnoj recce, Sgivinâ svesctoje;

Ugodna jest menni ceſ Mogha Naroda

Stan tmâſto-skrovveni, Muk, Pustosc, Slobbodda.

Posnascli Smaya ti, Kunemu rît slîdi?

Mennisu Smaij svi posnani bessjddi.

Sctò snagna jest tvoga, sciarovvit Smay kôje.

Od seddam jest Noghâ, to snagne jest moje;

Bit pitan zinnio rad Smaya Prilike, 15

Sahode cinnio Kaert s'tegga velika.

U svoioj slipposti Samjeni snò nie,

Toj Kuna ludosti rughaſe hittrje;

Sctò vechie tad Kaerta pomgnivo gleddalla,

Viddiga ghdje Kaerta sliepoga posnalla. 20

"Occito mâ kasce svakkomu Priciza,

Da smjonno ko lasce, cestose poriza.“