XV.

Illyr. Dobar ſa druſieh, aerghjav ſa sebe.

Commodus aliis, sibi ipsi inutilis.

Simius, et Asinus.

Et illud hominum saepe reperitur genus,
Qui vel stupore mentis, animive nimia
Benignitate sic moveri sentiunt,
Interdum ut aliis damno benefaciant suo.
Cum comparasset Simium quidam sibi,
Multumque ab illo caperet oblectaminis,
Nutrire laute gestiebat: hic Asinum
Pariter habebat; cumque dorsum huic plurimo
Pressisset olere, portionem Simius
Donandam Asello credidit; nihil tamen
Gustavit inde vector: hunc alias mero
Videns onustum, panibusque, sarcina
Quiddam ex utraque libaturum censuit.
At porro Asellus dura praeter stramina,
Fontisque laticem nil recepit praemii.
Tergo insidere cum videret filium
Heri tenellum, judicabat blandius
Ab hoc habendum, quod sit illa pronior
Bene velle cunctis innocens aetatula.
Crebris at ille scipionis ictibus
Diverberavit totam Asellum per viam.
Dum vile id animal, caeteroqui idoneum
Multos in usus sic haberi duriter
Novit Simiolus, natus ipse in commoda
Aliena es, inquit, Asine; at negligis tua.

Priciza XV.

Pr. Dobar ſa druſieh, arghjav ſa sebe.

Moemum, i Tovar.

Od varstese cegljad nahodi i ove,

Budalaste ki rad pameti gnihove

Oli zjech miline ſaviscne s' svojome

Dobro druſim cine kadgodi sctetome.

Moemuna njeki dobavil buduchi, 5

I gnemu on veliki raſgovor dajuchi,

Jescjami obilnim ſatoga hragnasce.

Tovara ovi scgnim takoghjer imasce,

Koga buduch ſegljem mnoſim napavrio

Moemum zjeni i gnem dachje dat ki dio. 10

Al niscta ne skusi od toga: Drughi krat

Vinom vidi, i krusi' napavrjenmu harbat.

Bremena od jednoga on misli kugod stvar

Dachje i od drugoga dat gnemu Gospodar.

Al truda i ſa toga plata Oslu bj sva 15

Mal pruchja suhoga, i voda blatava.

I ſa tega evo uſjahat na plechi

Djete Gosparevo malahno on videchi

Mni, boglje on podnjet dasechje, er godiscta

ſa svakom dobro htjet prighnuta jesu tâ 20

Al Djete putem svim Tovara cestima

Scibike po sapim sciboje udarzima.

Moemun vidi cim da ſcivce priprosto

Al prudno sasvim tim tlaceno tacje tô,

Druſiem raghjen bj dobro ſa ciniti, 25

Arghjavsi nu tebi, Tovare, rece, ti.

Pripov. XV.

Dobbar sa Drusijeh, aerghjav sa sebbe.

Mojemuccia, i Tovvar.

"Jest Cegliaddi, kâ s' ludosti

Ol Naravvne zijech blagosti

Vechie-krati

Diellovvatti,

Dobro i cinnit druſijem budde 5

Beſ ikakve svê koriſti;

Kreneijh joscter uſrok isti

Svû neposnat sctettu, i trude.“

Mojemucciu cîm dobavvi

Jedan, slatkom u sabavi 10

Cjuti, i gladdi

Ù Nasladi:

Ona gnemmu drago ugoddi;

Obbilnoje sveghier hrani,

Od poghibije svakke brani, 15

Daſe ikakvo Slo neſgoddi;

I Tovarra josc immoje,

Cîmga travom paertioje;

Dabi dijo

Tovar ijo 20

Mojemuccia Trave sudi,

Tusgian Osò kad icessa

Neisijedda, nêgh udessa

Taerpech gorkoſ, laccian trudi:

Krukom, vinom cîmga viddi 25

Napaertjenna, zjenit slîdi,

Dachie tada

Sillnost Glada

S' kakvijem Djelom ukrottiti:

Tvaerda samo slamme isije, 30

Mallo Vodde sgedan pije

Svakki budde jad taerpîtti.

Raddujesse kad pò srechi

Sin Gosparev gnêm na Plechi

Jasce, er sudi 35

Da svi trudi,

Dachie dospjet svè nevoglie,

Cîm Mlagjahne dobro Litti

Obbicnessu svegh cinnitti,

Dachie bitti sebbi boglie. 40

Nuſe vajmeh ludo varra,

Mladich bije cîm Tovarra,

Beſ Millosti

Pribbije Kosti;

Mojemuccia posna kada 45

Potisctenu nu sa Posla

Svjer prem-vrjednu; gleddauch Osla

Kakve tughe taerpi, i jadda

Recce gnemmu: Ti beſ cjaâſti

Trudisc, tughje zijechia laâſti: 50

Jad, laccnoſti,

I sgjallosti

Taerpisc tusgni jaoh Magarre?

Mollim, primi svjette moje,

Vêch sa laâſti misli tvoje, 55

Ude ostavvi vech privare.