Priciza XVIII.

Pr. Hajem ſa to, koliko i pas ſa petu nogu.

Koſa, i Kucjak.

Smradne ù Jova Koſe kad bradu iſprosisce,

S' tim darom mnogose one uſoholisce.

Er svoj tragh zjegnahu sa njescto dae vechi.

Kad doma ighjahu, ſgodise po srechi,

Da jedna Psa srete, komuse rugasce, 5

Velechi rjeci tê: Scto i ti, nevagljasce,

Sa tebe neisctese scto, ſnajuch dae udjelil

Jove svakom svescto bj ù gnega prosil?

On blagh brade nami udilj; ſa tarcjat

Petu nogu vami dobrobi bilo imat. 10

Ù Jova prosignu, iſpraſan rep pusti.

Onjoj tad na spardgnu rjecj, kê iſusti:

Totmi ti velisc tô, kâ rep imasc, kô i ja?

Podbratku doisto tvôm brada pristaje,

Njesi al pamet s' toga ti vechju dobila, 15

Peta er ne ſnam noga sctobimi sluſcila,

Kad kê imam cetiri pribarſo noseme.

ſaliha sva otiri, ni iscte vehieme.

Nadaren ti biti dobrima, negh tebi 20

Providna udiliti viscgna vlas htje s' Nebi.

Pripov. XVIII.

Hajem sa to, koliko i Pâſ sa petu Noghu.

Kosa, i Paſ.

Kad smaerdechia koſa ispita

Ù visgnegga Giova bradu,

Ohalaâſti svôm cestitta

Dicilaſe svomu ù staddu:

Luda sudi s' oholaâſsti 5

Da svak kossu zjeni, i cjaâſti:

Cîmſe staddo k' Toru vrati

Jedan koſa Psa saſreta,

Rugamuſe cesto-krati,

Neccè daje niſcta smeta, 10

Nêgh da pita kê millosti,

Cîmje visgni pun blaggosti:

Mallo – prie koſa prossi

Ù srechnome, recce, sgoddi,

Da skot kosij bradu Nossi, 15

Blaghi Giove sctò pogoddi:

Petu Noghu da pristavvi

Tebbi pita, kudu ostavvi.

Odgovorri Pâſ saerditti 20

Na bessjeddu tako ludu,

Sctome Nukkaſc ostavvitti,

Ista kad ti nossisc kudu?

Immaſc bradu, dati budde,

Tvêsu misli sasvijem lude. 25

Rezmi tascta, luda Svîri,

Sctochie menni nogha peta?

Dosta jesu kad cettiri

Illi taerci Pâſ, îl sceta:

Nechiu bitti lud od Nebbi 30

Iskat stvâri, sctò nie trjebi:

"Sctoje od visce, nigda sgeli,

I ne hlepi saliknosti:

Sctò providna Narav djeli,

Onotichie bit sa dosti: 35

Tlacci sasvijem, i ostavvi,

Sctò nie dano pò naravi.“