II.

Illyr. Potohoci ſcjabba noghu, i recce: podkuj i menne.

Rana elato pede dixit: mihi quoque ferreas soleas inducito.

Rana, et Veterinarius.

Rupto jacentis corpore infortunium
Ranae, aemulari stulta dum tentat bovem,
Sciri a puellis vel quadrimis arbitror.
Pretium sit operae nosse, quis fuerit meae
Nil sanioris exitus. Soleas equi
Quidam pedibus ut ferreas inducere
Coepit, palustri rana prosiliens lacu
Terram petivit; utque vidit, quam bene
Equo illud operae praestitisset artifex,
Raucis ab illo flagitabat vocibus,
Ut calcearet se quoque, et imitans equum
Fabro offerebat jam pedem, pulchre et sibi
Id convenire, quadrupes cum sit, rata.
Huic tantum ut ille vidit arrogantiae
Inesse, ut humilis se paludis incolam
Fero sit ausa comparare principi,
Calce ictam aquosas in paludes propulit.
Mediocritatis quisquis oblitus suae
Audet potentes aemulari, desipit.

Priciza II.

Pr. Potohoci ſcjaba nogu, i rece,

podkuj i mene.

ſcjaba, i Podkovalaz.

Nesrechju ſcjabe, kâ s' volomse natjeza

Raspuknute, mnim da ſnaju i mala djeza.

Sad drughe pripovjes, kâ niscta pameti

Negh ova boglje jes, kratku richju iſrjeti,

Podkuja kogna cim njeko, iſ kalovita 5

Blata plovom naghlim ſcjaba kraj dohita.

Tù ona videchi, kao ljepo opravi

Tô kognu, i htechi na noghe da stavi

Podkove i sebi, stadega muklima,

Svescto vech mochna bj, moliti glasima, 10

Kogna i kô vidjasce prj cinit, i ona

Jur noghu uſdiſasce odvisce smiona,

Zjenech, da i gnoj tô, cetvernoga er jes,

Prisoise isto, i imat taj ures.

Kad taku on u gnoj ponosnos spoſnaje, 15

Da sebe, blato koj priprosto kuchjaje,

Slicit svjeri smje varhu svih pogladnoj,

Nogom udarie, tisnu ù vodni i dom svoj.

Rodjen bichja ù sridgnem, tkose inadi s' gljudim

Moguchiem, da ù gnem neima svisti, ja mnim.

Pripov. II.

Potohoci Sgjabba Noghu, i recce:

sad kuj i menne.

Sgjabba, i kirigja.

Djezâ, zjenim, od dva Ljettâ

Sgjabbe snadu da Nesrechiu,

Vola putem kad suſreta,

Ter ohollaâſt sacce vechiu;

Nadimgljesse sasvijem luda, 5

Dôk s' gorkoga zaerhne truda;

I moiojse Sgjabbi sgoddi

Stvâar prilicna: Potkovvatti

Jedan kogna cîm dohoddi

Sgjabbu budde tuj gleddatti: 10

Saciuddise kadje ciuje

Ghdjega molli dae podkuje.

S' gne slobodde ghgnevnoſ kuſcia

Da sljediti kogna smije:

Ludi govvor gne ne sluscia 15

Nêghse rugha s' gnom, i smije;

Sadje rusgi, sadje tjerra,

[...] s' Noghom dno jezzera.

"Svoje kogod jest srednosti

Saboravvjen vêch na svîti, 20

Tichie s' take svê ludosti

Svegh prikorren sasvijem bitti;

Nechie immatti Mira ikada

Svegh sgjallosti, tughe, i jaddâ.“