Croatiae auctores Latini: inventa  
   domum |  qui sumus |  textus |  auxilia |  tolle, lege! |   
Ferić Gvozdenica, Đuro (1739–1820) [1794], Fabulae, versio electronica (), 2266 versus, verborum 52873, Ed. Sanja Perić Gavrančić [genre: poesis - fabula] [word count] [fericdfab].
Previous section

Priciza XXII.

Pr. Beſocni svjet uſcivaju.

Osa, i Spuſc.

Skaſagnu ti ù ovem sposnaj beſocnoga,

Snam mnoghe, ne ſovem imenom nikoga.

Uvuce ù ulisctese lotra Osa, i cim

Tù vrjedno bavese pcelize ò poslim svîm,

Proſcdorno gostise medene jesce tê: 5

Kad jedna stavise, raſlike dae varste,

Gnihov da ubjeghne dom beſocnu usili,

Tjerajuch prid sobom ostanom nemili?

Vratiti dakle tù sjutra erse strasci

Neprav ſa proscjastu, inud jescju traſci, 10

I jur muhi jednoj njescto iſ ustâ diſce.

Jesce, paka drugoj, kê tuda letisce,

I ſa gnih mnoſime ucini tô isto,

Dokjoj ghlad sasvime proghje, i krad-je pristo.

Doba ù to buduchi pocelo daſcdjeti, 15

Osase uvuchi Spuſcja ù dom odleti.

Brezajuch tù sasvom silomga tiskasce,

Er s' vechjom slobodom stat ona htiasce.

Spuſc, druſctvo ki tarpit to nie obicjan

Velj, dajoj beſ zknit iſ kuchje ide van. 20

Al Osa gnem: nu ti josc-se vechje suſcjâ,

Tjesnochi da stati ù magnoj budem ja.

Iſ tvoga a tada (ako ustiem) iſiti

Jachju doma kada pristane daſcditi.

Spuſc na tê raſghnivi beſocnese rjeci, 25

Al videch, prjetglivi da ostan, kim peci,

Jur spravglja sebi proch, na voglju moguchja

Gostase sa svu moch opet ù se skucja.

Pripov. XXII.

Besocni svjet usgivaju.

Osa, i Spusg.

"Priciza mâ padda bessocnôm Cjovîku:

Dostaijh jest sada, nechiujh rjet vîku.“

Osaſe nastoij k' ulisctu sakritti

Meddomſe ter goij, dokleſe naſitti

Pomgniva Pcelizza nastojat cîm budde 5

Raddosna svegh liza na slatke svê trude

Jedna Ossu rasgleda, cîm dobro posnaje,

K' gnoj lettech ureda, Nemillo pezzaje.

Osa-ſe vêch smeta rad tegga prikora

Povratit opeta k' ulisctu do skora; 10

Sa hranu svû stechi drughdjese stanila,

I Mukaâm lettechi hranuje grabbila.

Te budde slidîti lupescke Nacine,

Dokleſe naſitti, ter mirna poccinne.

Dasc, cîmſe proliva s' velikom plahosti, 15

Spusg ghdîno pribiva, krjese s' sillnoſti.

Cîm tusgian stannuje Spusg svojom ù korri,

Meciga, stiskuje, svakkomu slò tvorri;

Poganno naſlonni na gnegga svê Tîlo

Dajojse uklonni, rusgiga nemillo. 20

Na take bessjdde gorreſe Spusg jedi,

Da na dvor iside mollittje josc sljedi.

Recce Osa tad huda, buddise vêch stisnut,

Da moghu beſ truda kod tebbe poccinnut;

Dragomi kad budde, stan ovvichiu ostavvit, 25

Oko – nas cîm svudde pristanne vêch dascdit.

Na take govorre bessocne, poganne

Gorruchiom josc gorre ghgnjevnosti Spusg planne;

Nù kada rasgleda kô hudi Gôoſ prjeti,

Od straha, kijem predda, svè budde taerpjetti.

Previous section


Ferić Gvozdenica, Đuro (1739–1820) [1794], Fabulae, versio electronica (), 2266 versus, verborum 52873, Ed. Sanja Perić Gavrančić [genre: poesis - fabula] [word count] [fericdfab].
Powered by PhiloLogic

Creative Commons License
Zbirka Croatiae auctores Latini, rezultat Znanstvenog projekta "Digitalizacija hrvatskih latinista", dostupna je pod licencom
Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima 3.0 Hrvatska.
Podatke o projektu vidi na www.ffzg.hr.
Za uporabe koje prelaze okvire ove licence obratite se na http://www.ffzg.unizg.hr/klafil/dokuwiki/doku.php/z:digitalizacija-hrvatskih-latinista.