XXIV.

Illyr. Neda na grah.

Ad cicer aditum non permittit.

Rusticus pro cicere depugnans.

Post sparsum in agro rusticus cicer suo
Superis ferebat vota pro eventu bono,
Cum turba volucrum convolavit plurima
Esura semen: ille lapidibus rapax
Avium impudentum strenue ejecit genus;
Quamque interemit, longae confixit sudi,
Atroci ut aliae territae spectaculo
Locum refugerent; poena nil movit tamen.
Redeunt: abigere rursus ille, et plumbeis
Plerasque globulis enecare: id saepius
Illi peractum, donec omne prodiit
Cicer virenti vestiens segete solum.
Hanc inter herbae cum videret noxium
Immiscuisse se genus, quam sedula
Evulsit opera: cuncta spondebant bene.
Repente at aliud imminere tristus
Malum, irruente gramen in adultum Capro.
Ne noceat, hirtis ambit agrum sepibus.
Arente tandem flava folliculo seges,
Ut stringeretur, devocabat rusticum.
Cum nocte media fur in agrum irrepere
Per septa: id ille, forte quem maturius
Somnus reliquit, sentiens, improvidum
Oppressit, artus quercea elidens sude,
Legitque tandem, saepe pro quo fortiter
Multo opposuerat se hosti, ut illuxit, cicer.
Vigilem te oportet esse, rem ut serves tuam.

Priciza XXIV.

Pr. Neda na grah.

Segljan, kise arve ſa grah.

Posio slani cim grah Rataj biasce,

ſa dobrase Viscgnim on svarhu mogljasce,

Kad ptizâ grabechje neſnam od kud jato

Tu ù cjas dolechje ſa propast sjeme tô.

On hitar kamegnim beſocnik ptizâ tih 5

Otjera skup sasvim, ubi i jednu od gnih,

Nataknu paka gnu na dugh sctap, ostale

Oghledu na strascnu dabise pripale.

Ne bj to od srechje, vrachjause opeta,

Tjera on, i mechje olovna ſarna tâ, 10

Kim ubj mnoghi dil: tô cesto cignasce,

Iſ ſemglje dok udril vas grahmu biasce.

Uresi ſemgljase ſelenim s' stranâ svih,

Kad vidje tù dase skot travâ umjescjo ſlih.

S' pomgnome privegljom onih stade kubsti.15

Dobro gnim s' radgnom tom sva slute ſa grah ti.

Iſnenad gore al ſlo nasta, er kad vechje

Bj ſeglje podraslo tù Ovan dolechje.

Damu nenaudi, tô svoje gustima

Poglize odasvudi ogradi tarnima 20

Jur gnega ù suhima mohunam ſove grah,

Daga vech vaſima, doma i nsoi od mah.

Kadase kroſ plot taj lupesc ù pol nochi

Uvuce, al Rataj, erga san htje ochi,

Stavise, i hrasnome tojagom pribiga, 25

Grah dighnu, i domome on sjutra priniga

Grah, ſa ki s' mnoſima onse arva hrabreno.

Tko bdi, i pomgnu ima, svemuje shragneno.

Pripov. XXIV.

Neda na Grâh

Seglianin biuchiſe sa Grâh.

Grâh Seglianin Livaddom possjo,

Dase ploddi Boggove prossjo.

Jatto Ptizzâ dolettje sa jesti

Sjemme: on tjerra s' camegnem rad bjesti;

I kojegod raddostan ubbije 5 Vaerh vissoke Ljenke sve Nabbije,

Dase drughe strascit tegga buddu

I pobjeghu, nu sve bî saludu

Vratiajuse: tjerraijh opeta,

I s' olovnijem saernjm smaertno smeta, 10

Nekka lettu, dalekoijh stighne;

Tako cinni, dokle Grâh isnikne.

Svù pomgnivo korjepi nesdravvu,

Docîm viddi, dase miescia Travu.

Svè bî dobro: kadar isnenade 15

Jaoh gorrega poghibje pripade,

Cîm ù Saerzu sgiallostan upâssi,

Damu jarraz Livaddom ulassi;

Obkrusgije plottom, i Handraccjom,

I cjuvaje s' pomgnom vasda jacciom. 20

Kadse sgjuti, kadje Grâh sasdrjo,

Seglianin-ga pobratti hottjo.

Ù Grâh Nochno Lupescje dovuko,

S' Drenaizzom kostjmuje stuko,

Er Seglianin ummje vech-krati 25

S' Nepriategljm sa grâh vojevvatti

"Ako hochiesc tvê sacjuvat stvâri

Nemoj date kad Ljennoſ privarri.“