Priciza XXXI.

Pr. Cemuje svjechja, kad nie oci?

Kukugljava osljepgljena.

Prid oghgnem, velika kad studen biasce,

Djetetu mal vika, erga Otaz gljubgljasce,

Poticjar pricize stade povjedati.

Mreſce, ocza, ſamcize stahu ù pojati,

Prutila i obljepgljena, kim ptize svakoje 5

Podobna ù vremena ſa lova hitoje.

Tù stavi osljepgljenu kukugljavu, kâ svîm

Mnosc ptizâ smamgljenu steſce pjegnem slatkim.

Svjechniza ugljana koja tù visjasce

Svjetlos sa svih stranâ po kuchi davasce. 10

Tù on dosta ſcita, i prosa sipgljasce,

Sljepa ona al ſarna tâ kgljuzat nemogasce.

Drughe kê vidjahu, ptize gnoj grabechi

Svoj dio uſimahu, sebe iste ſcivechi.

A ona mledni cim svaki dan to vechje, 15

Prid jescjam obilnim dospje, vaj nesrechje!

Kad pamet ſa mnoga doba otighje stramput;

ſaludu Raſloga svjetlosjoj kaſce put.

Pripov. XXXI.

Cemuje Svjechia, kad nie occi?

Vitulja osliepjena.

Pripovjesti Lovaz kasce

Cîm kod Ogngna simi stasce

Svôj Djeccizzi

Ù Gljubizzi

Sctoga Lovſka svjes uccila, 5

S' cijem gnekada hittà Ptizze,

Stahu svoje kraj Pljevnize

Oseza, Mresgje, Prut, Pustilâ

Vitulju tuj stavvjo,

Kû bî sasvijem osljepio; 10

Cîm sapoje,

Kolak svoje

Kuchjarizze Ptizza oblîta;

Ona blisu gnu primata

Prosvjetlise svà Pojatta; 15

Tujse prospe Prossa, i sgitta

Nu nemosge sliepoj bitti

Kgljunom sgitta dohittitti.

Cîm gleddaju

Pokgliuzzaju 20

I gne Dijo tad Nemille

Kê dohoddu svakke Ptizze:

Biesgju dalek Kuchjarizze

Sitte granom, i prettille.

Vitulja Mledni, er gorri 25

Svak-ciaſ Glâdje gorko umorri,

I vêch tada

Maertva padda.

"Cimje pammet samaerscena

Ù sahodjm, i slobbnosti, 30

Saman ona budde dosti

Po rasboru prosvjetgljena."