Kako je volontirati na Hrabrom telefonu?
Nina Čubrilo
Hrabri telefon je nevladina, neprofitna organizacija osnovana s ciljem pružanja direktne pomoći i podrške zlostavljanoj i zanemarenoj djeci i njihovim obiteljima, ali i rada na prevenciji zlostavljanja i zanemarivanja kao i neprihvatljivog ponašanja djece i mladeži. Djeluje kao telefonska savjetodavna linija za djecu i roditelje te kroz razne projekte. Kako bi se volontiralo na Hrabrom telefonu potrebno je proći dvotjednu edukaciju, nekoliko hospitacija i mentorstva. Nakon toga, zadaća volontera je da se javlja na telefonske pozive u kojima pomaže pozivateljima da pronađu rješenja za svoje probleme, upućuju ih na institucije, zaprimaju obavijesti o sumnjama na zlostavljanje, pružaju podršku i aktivno slušaju pozivatelje kako bi im olakšali nošenje sa životnim nedaćama. Tematika koja se prožima kroz pozive je razna, od toga da susjed želi prijaviti sumnju na zlostavljanje preko roditelja koji traže odgojne savjete do toga da je dijete tužno jer ga zezaju u školi i dobilo je lošu ocjenu. Svaki poziv je novi izazov, potiče na razmišljanje i kreativnost. Koliko god puta mislila da sada znam kako u nekoj situaciji reagirati i što napraviti, svaki put se nađem pred novim iskušenjima i zadacima. Svako malo naiđem na područje koje bi trebalo još malo istražiti i proučiti. To u meni budi znatiželju i volju. Kako bi Hrabri osigurao da njegovi volonteri budu uvijek spremni i kompetentni pomoći i odgovarati na razne upite, organizira edukaciju prije samog početka volontiranja, a i kasnije tijekom cijele godine omogućava prisustvovanje raznim doedukacijama. One budu organizirane u obliku radionica ili predavanja te se dotiču tema koje se pojavljuju kao upiti na liniji te na taj način usavršavaju volontere i upotpunjuju njihovo znanje. Također se kroz edukacije radi na komunikacijskim vještinama prijeko potrebnima za savjetovani rad. Organizatori se trude pokriti sva područja koja zanimaju volontere, redovito obraćaju pažnju na njihove potrebe i zahtjeve. Volonteri su aktivno uključeni u organiziranje edukacija pa i same linije, na način da ih se potiče da izražavaju svoje želje i potrebe, pitaju što ih zanima i što im nije jasno, u njima organizatori vide inspiraciju i crpe ideje za unapređenje linije. Na taj način volonter na Hrabrom telefonu ima priliku sudjelovati u izgradnji sebe kao savjetovatelja i stručnjaka, pruža mu se prilika da redovito radi na sebi, usavršava se i ulaže u sebe, svoje znanje i vještine. Bivši i sadašnji volonteri redovito izražavaju zadovoljstvo i naglašavaju kako uočavaju promjenu na i u sebi kao stručnjaku, doživljavaju se kompetentnijima i spremnijima za savjetodavni rad „licem u lice“. Generalno se svi studenti slažu kako na fakultetima nedostaje prakse, a Hrabri telefon im pruža priliku da se okušaju u radu sa „stvarnim“ klijentima, da iskušaju u praksi ono što uče kroz teoriju. Na ovaj način, volonteri imaju priliku iskušati savjetodavni rad, vidjeti koliko se u tome snalaze i koliko to zaista je za njih.
Nadalje, osim samih edukacija, Hrabri telefon se brine za dobrobit svojih volontera. Jedan od načina na koji to čini su supervizije. To su mjesečni sastanci manje grupice volontera koji na njima komentiraju svoje pozive, dijele iskustva, poteškoće s kojima su se susreli i pitanjima na koja nisu znali odgovor, međusobno si pomažu i savjetuju kako što kvalitetnije voditi razgovore. Pristup je individualan, svakom se volonteru poklanja pažnja, daje mu se prostora da izrazi svoje poteškoće. Volonter se doživljava kao vrlo vrijedna karika u organizaciji kojoj je potrebna njega kako bi linija bila što kvalitetnija. Posebno se posvećuje pažnja da se volonterima daju povratne informacije o njihovom radu, da im se zahvali na trudu i pokaže koliko vrijede na liniji i koliko su važni. Također se poklanja pažnja tome da se volonteri međusobno upoznaju i stvore povjerenje, da čine zajednicu u kojoj se svi osjećaju dobro, poželjno i vrijedno. Jedan od načina kako to ostvariti su i zajednička druženja. Trenutno se vodi ljuta bitka hoće li se za proljetni tulum roštiljati, penjati na brdo ili pak ići u adrenalinski park (pogađate, samo da je hrane ). Na liniji vlada opuštena, topla i prijateljska atmosfera u kojoj se volonteri osjećaju sigurno i slobodno. Na ulasku u ured vas obavezno uz osmijeh dočeka pitanje „Kako si?“, tijekom smjene su uz vas drugi volonteri u kojima se uvijek nađe podrške i savjeta te energije i motivacije.
Ponekad se od mene tražio visok stupanj znanja pa bih se našla pred zidom, jer ga nemam. U takvim situacijama sam naučila priznati i sebi i drugima da nešto ne znam, preusmjeriti pozivatelje negdje drugdje te sebe potaknuti da tu rupu u znanju popunim. Neki pozivi iziskuju kreativnost, npr. kada bi roditelj tražio odgojni savjet, a već je pokušao sve što vi imate na pameti. Kroz takve pozive sam naučila gledati izvan okvira, tražiti, smišljati, rastavljati i sastavljati razne ideje. Često bih iznenadila i samu sebe s aševima koje bih vadila iz rukava, a da ih ni sama nisam bila svjesna. Postajala bih svjesnija svojih mogućnosti, resursa, oruđa. Često se kroz pozive stavlja na kušnju moje strpljenje. Ima teških poziva u kojima vas pozivatelj ne sluša, ne doživljava, ne prihvaća što mu govorite, odbija pričati, pa čak se i ljuti, viče, šuti i slično. Iako može zvučati naporno i teško, zapravo je savršena prilika za testiranje i vježbanje strpljenja, a i komunikacijskih vještina. Predstavljalo bi mi izazov doprijeti do takvog pozivatelja, smiriti ga. Zanimljivo je opažati sebe i vidjeti koje su naše granice, kako podnosimo takve situacije, stres, kako reagiramo, kako se kontroliramo. Svakako je situacija u kojoj upoznajemo sebe i radimo na sebi. Posljednje bih spomenula pozive koji zahtijevaju snagu i hrabrost. To su pozivi u kojima je pozivatelj u jako teškom stanju, plače, spominje suicid, opisuje događaje i osjećaje o kojim je teško slušati. Tada je potrebno jako puno snage da se ostane smiren i sabran, potrebno je hrabrosti da preuzmemo u ruke razgovor o tako teškim temama. No, ponos koji osjećam nakon svih ovih poziva je neusporediv. Znati da si bio tu za nekoga kada mu je to bilo potrebno, čuti pozivatelja kako govori: „Napokon me je netko saslušao, hvala vam puno!“ je predivan osjećaj. Kada spustiš slušalicu i shvatiš da si nekome napravio puno samim time što si ga slušao, shvatiš da si nekome pomogao da napravi prvi korak prema poboljšanju, pružio mu utjehu i ruku kada mu je najteže, osjećaš se ispunjeno.
Hrabri telefon volonteru može ponuditi mnogo – priliku za praktičan rad, iskustvo, izgradnju sebe kao stručnjaka i savjetovatelja, redovito usavršavanje znanja i vještina kroz opuštenu atmosferu, podršku, toplinu, zajednicu… No, motivacija za rad na Hrabrom ne dolazi samo iz onog što dobivamo, već i iz onog što dajemo – svoj trud, znanje i vještine, sebe kao osobu, energiju i inspiraciju. Predivan je osjećaj biti dio nečeg većeg, nečeg što pridonosi društvu i čini ovaj svijet ljepšim mjestom.