XVII.

Illyr. Iſa vuka i Koſlichisu sitti.

Post lupum et haedi sunt saturi.

Haedi praepingues.

Cum pinguiores, quam solebat antea,
Haedos in urbem compulisset rusticus,
Magnam lucelli spem fovebat pectore.
Jam turba ementum convenibat plurima,
Quae multum obesos ut palpando comperit,
Unde illud adipis acquisissent quaerere.
Queis ille: in haedis ne putetis omnibus
Fortunam expertum me fuisse prosperam.
Lupus voravit plurimos; saturo at Lupo
Qui tunc fuere temporis superstites,
Ob paucitatem largiora pabula
Quod contigere, licuit his pinguescere.
A flumine potens magno ut explevit sitim,
Ne invideat inopi, rivulo a tenui ut bibat.

Prizica XVII.

Pr. Iſa vuka i Koſlichiſu siti.

Koſlichi pritusti.

Pretile ù grad Segljan vechje negh opchjasce,

Koſlichje er jedan dan doghna, scgnih ufasce.

Veglju dobit sebi. Kupovâc jur sila

Okolo gnega bj ù cjas - se okupila.

Ù scto oni svakoga od koſlich' pipaju, 5 Tuste i vide, od toga kie uſrok pitaju.

Kjema on: nemojte zjenit, da ù svima

Kuscjosam dobre tê, ka srechje Koſlima.

Mnoghemi uhiti vuk silni iſ pasce:

Al kadse on nasiti, ki meni iſostasce, 10

S' maline gnihove trave er sve ljepsce

Griſkaju one i ove, mnogo opretigljesce.

S' veglje rjeke kad sit moguch - se napio,

S' tracka uboſim pit neſavid' nemio.

Pripov. XVII.

I sa vuka i koslichisu sitti.

Koslichi prettilli.

Koslichje tjerroje cîm u Grad pretglje

Obbicciaj immoje Seglianin negh' prie

Uffagne dobiti veliko tad sacce,

Poccejh zjeniti scto mosge jur jacce

Mnosg kupaâz cîm svudda raſgleda koslichie 5

Kâ tvorri tad cjuddâ, prettille kad vighje!

Seglianin tad gnimmi: Nemojte vi vechie

Cjudditſe, kad svîjmi nie bilo te srechie.

Sred Gorâa, Livaddâ sunosg hudi proscdroje

Vuk svega ter stadda svescto immam ovvoje, 10

Erihje prem mallo, sctoggodje glignivnosti

Vuccjom ostallo, Pasceje sadosti.

Sad [...]viditti s' teggasu moij Milli

Travizzom jur sitti koslichi prettilli.

"Cîm moghuc dohoddi, da sgeghiu sagaſi 15

Od Rjeke na voddi, ter usni saquassi,

Potrebna kad viddi kraj vrella ghdje pie

Da gnemmu savidi pristojno jur nie."