XVIII.

Illyr. Nijedna tugha samodrugha.

Calamitas nunquam unica advenit.

Fortuna rerum humanarum arbitra.

Fortuna ab ipsis facta ut hominibus est potens,
Qua lege placuit, ordinavit singula.
Aggesta in unum quae videbat gaudia,
Semota longo disgregavit tramite,
Ad nosque tardis ire jussit gressibus.
Nexu reliquit continente paucula
Bona copulata, quae suo mortalibus
Raris fruenda destinavit tempore.
Quodcumque luctus et miseriarum uspiam est,
Contraxit una foedere tenaci ligans.
Hinc cura simulac intulit prior pedem,
Hanc ferme alia, mox alia subsequi solet.

Priciza XVIII.

Pr. Njedna tuga samodruga.

Srechja umarljeh stvarj Gospodariza.

Srechja, kû Boscizom gljudi ucinit htisce,

I mnogojoj potom moguiſstva udjelisce,

Sve stvar, kao htiasce redi ona na saj svit,

Ljep kê ù red vighjasce Radosti - se kupit,

Sjemo, i tamo gnih na dalek raſluci, 5

I s' stupaih hromih k' nam hodit nauci.

Dobra njeka malla stuci, kê mallima

Na svoj rok su imala dopast umarlima.

Sctogodi ſcjalosti biasce, i muke

S' mnogome tvardosti ſaveſa ù struke. 10

S' tôga kada tuga jedna komu doghje

ſa gnom tajcjas druga i trechja pridoghje.

Pripov. XVIII.

Njedna tugha samodrugha.

Srechia umaerlijeh stvari vladaliza.

Isti ciovjek vechie - krati

Svoju usmnosgi ceſ i srechiu,

Nesnajuchi dachie immatti

Sgialloſ vechiu

Ova huda jur Bosgizza 5

Cinni svescto gnoij jest drago:

Himbennoga cesto Liza

Kasge Blago.

Cîm skuppjennu raddoſ viddi,

Raslucciuje nadalecce 10

Da ne doghie, sapoviddi,

K' nammi prece.

Mallo dobrâ jur ostavvi,

Ter u jedno savesgiva,

Daſe ciovjek s' gnim sabavvi, 15

Daga usgiva:

Sctolje paka tughe, i jadda

K' sebbi skuppech tvaerdo daersgi

Da s' gnim Gliudske srechie tada

Sve dovaersci. 20

"Sgjalloſ paerva cîm postavvi

Noghu, drugha vajmeh sliedi;

Mnosg, kâ s' gnimma svegh boravvi

Saerze vrjedi.“