XX.

Illyr. Hrani kogna kako bratta;

a jascigha kako (*) duscmanina.

Equum pasce ut amicum, illi ut inimico inside.

Equi duo.

Equus gracilior a domino ad ignobile
Tantum trahendum destinatus essedum
Sic inquiebat alteri, quem splendido
Videbat habitu pinguiorem corporis.
Sodes, mihi illud explica, cur accidat,
Ut tute, quicum duriorem se exhibet
Herus, ora fraeno nunc coercens, verbere
Nunc terga caedens, et latus calcaribus
Crebris fatigans, tute ut, inquam, sis tamen
Me nil eorum perferente plenior?
Huic ille: quamquam me dominus hostilibus,
Cum tergo inhaeret, habeat in speciem modis,
Quoad caetera tamen liberalem sentio.
Large ministrat nam saginans hordeum,
Strigilique corpus in diem bis defricat
Phaleris cooperit, aureumque mandere
Dat ore fraenum; viliore stramine
Dum tu per agros fortuito pasceris
Pulvere per aestum, coeno per hyemem oblitus.
Bene est habendus servus, egregie ut suam
Exhibeat operam rebus in duris tibi. (*) Vox Turcica, sed ab Illyricis accepta: hostem significat.

XX.

Pr. Hrani kogna kako brata;

a jasciga kako (*) duscmanina.

Kogna dva.

Kogn marscjav, koga htje Gospodar da svude

Putnicke kocie poteſat uſbude,

Tac drugom vegljasce, od sebe koga vech

Pretgljega vighjeasce: molimte, umjejmi rech,

S' cesaje ovo, da ti, komuse Gospodar 5 (Bj komi vidjeti) kaſce odvisce osctar,

Sadti uſdom steſcjuchi usna, sad scibkom tom

Sapeti biuchi, bodechte i ostrogom,

S' cesaje ovo, ja dim, da opunij vech si ti

Mene, niscta tarpim ki toga na sviti, 10

Kom on: ſasve meni Gospar, kadme jasce,

Duſcmanin sarcbeni nadvornose kaſce,

Alga ja sasvim tim svemu ù ostalomu

Blagodarna chjutim: tjelu on pretgljat momu

S' mnoghim cini jecmom, na dan me dvakrati 15

Timari rukom svôm, i svitam bogati'

Naghiſdan ja hodim, i ſlatno scgvachjem tô

Ù ustih scgvalo, cim pruchje ti priprosto,

I pljev ijesc, ljeti ghnusan od prascine,

Kâ na te doleti, ſimi od kaluſcine. 20

S' dobrim nacinima pomiluj slugu ti,

Dati on ù tesckima poslim dobro odvrati

Pripov. XX.

Hrani kogna kako bratta;

a jasciga kako duscmanina.

Dva Kognâ

Svaerſcen trudom, i svaerſcen ſadosti

Liettim, mnoghom i morren slabbosti

Kogn sgjallosne svoje dnevvi traje,

Poteſati kolje nepristaje,

Kad pretgljega vidjet isnenade 5

Budde kogna sred travne Livadde;

I cîm viddi daga slato resi,

Recce gnemmu, kako srechian jesi?

Nummi rezi kakosse dogoddi

Dase svakka tebbi srechia ploddi, 10

kad snam s' tobbom dajest Gospar gorri,

Nemillosno kîte svak- cjas morri,

Tvaerdo obusda, plechjaâ vajmeh bosti

Nepristaje, bitti beſ Millosti:

Ja, kî tegga netaerpim icessa, 15

Tvojegase jur cjuddim udessa,

I ciuddimſe tvojoij prettillosti,

Srechi tvojoij, tvojome raddosti.

Menne sasve, gnemmu tad govorri,

Kadme jasce, Gospar tescko morri, 20

Nu ja gnegga posnam millostiva,

Cîm po gnemmu s'samnom Mir pribiva;

Mnogho menni jecma dava jesti,

Tre s' ceſallom, svakkom dari ceſti,

Moije Pokrovv, urreſsna naprava, 25

Slatnijem ſcvalom menne sausdava;

Cîm ti buddesc Livaddom pastitti,

Kalom Simi, prahom gnuſan Litti.

"Slugha tvoga gladan neumorri,

Dobro zjeni dat vjerrno dvorri."