XXIV.

Illyr. Kad idesc u vuka na pir, vodi psa uſase.

Cum ad Lupi nuptias accedis,

Canem tecum adducito.

Lupus, Ovis, et Canis.

Ducturus olim cum esset uxorem Lupus,
Rumor per agros sparserat, grande hunc domi
Epulum parare; jamque condicto die
Animalia multa, ipsamque, quod stupeas, Ovem
Ad lauta jussit convenire prandia.
Illa e conviva ne cibus fieret timens,
Si sola adiret, asseclam adjunxit canem.
Adspexit isthaec ut Lupus, quis hic, optima,
Ovi inquiebat, pessimus tecum venit?
Ego solam ad epulas te vocari jusseram.
Lanigera at illi: hic hospes, et comes meus,
Cujus praesentem rebus in trepidis sum opem
Experta toties: te ergo fas ambos, Lupe,
Excipere; verum cum moleste haec sentiam
Te ferre nostri vincla contubernii,
Nec me ipsam ad epulas convivam expecta tuas.
Cum blandiuntur improbi, noxam parant.

Priciza XXIV.

Pr. Kad idesc ù vuka na pir, vodi psa uſase.

Vuk, Ovza i Pas.

Kad Scenu uſeti Vuk njeki htiasce,

Po selih glas leti, da on pripravgljasce,

Pir Vegli ù svoj kuchi: jur broj nemalahan

ſcivina buduchi ſvô na odreghjen dan,

Ovzi istoj cini ſnati (scto cjudo bj) 5

Da i ona meu ini budemu na goſbi.

Ona erse strascila, od gosta da potom

Ù jescju obratila nebise gnem istom,

Kad gnegov na pir ti samabi otiscla,

Sebi pribaviti ſa druga htje viſcla. 10

Kad tô Vuk ughleda, tkoje s' tobom ſli taj?

Gnu upita ureda, tebe samu ſvah, ſnaj.

Gnemu ona: on kuchnik, i Drughje draghi moj,

Ki ù tuſi pomochnik bj cesto privegljoj.

Pristojno ſato jes, da primisc obadva; 15

Al pokli [...] da vech nascegati drustva

Nie mio, na pir ti nech ni mene imat tvoj.

Kad ſô uſme blaſniti, ſlo snuje ù blaſni svoj.

Pripov. XXIV.

Kad iddesc ù vuka na Pir, vodi psa uſasse.

Vuk, Ovza, i Pas.

Ù Gliubavi cîmse morri

Vuk, sdrusgitse terse spravvi

Prosuosse glâs po Gorri,

Kako Pichie mnosg pripravvi:

Mnosg sgivinaâ draga liza 5

Na Pir sovve, s' gnîmu Ovciza

Svijem Svjerîm toje od cjudda

Nuse ovciza strasci, i smeta,

Priusmeje strah od svudda

Da ne doghie saertna sctetta, 10

Ter sumgnivom tom u sgoddi

Svom u Drusgbi Psa dovoddi.

Cîm to vidje, Vukje isusti

Scto Psa voddisc, Milla ovcize?

Himbennoga Drugha pusti, 15

Rasvesselli drago lize,

Sama hodi na raddosti

Mê Gliuvenne cestittosti.

Ona gnemmu: Drugh ovvje

I priategl dnevvi, i Nochi 20

Cesto krati menni kîje

U Nesgoddâm do pomochi,

Ia gneggove zijech millosti

Harnanamuchiu bit sa dosti.

Ako buddeſc primit menne 25

Joscje i gnegga primit trjebi,

Nu ja viddim da sgiudjene

Rjeci ugodne njesu tebbi,

Necekame na Pir, recce,

Pochiu od ovlek na dalecce 30

"Ako tebbe kî milluje

Himben cjovjek jur na svjeti,

Kâ privara saisto tuje,

I tad misli tvôm od sctetti.

Tvom sgivottu vechie - krati 35

Budde vajmeh sasjedati"