XXXIX.

Illyr. Cjavka, i ſla ſcena sctose vechje pere,

toje zaergnja.

Cornix, et meretrix quo plus purgantur,

eo sunt nigriores.

Homo Corniculam lavans.

Cornici quidam cum lavando crederet
Nativam abire posse nigritudinem,
Puro abluebat fonte, cumque saepius
Illud perageret, nigriorem ad singulas
Fieri videbat lotiones alitem.
Nec mirum: id etenim quod solum scalpturiens
Cornix minuti sublevabat pulveris,
Sensimque in alas mox cadebat, illico
Detersae abibat. Ille tunc, o pessima,
Exclamat, ales, foeminaeque par malae,
Quae quo pudoris prostituti plus studet
Purgare maculas, hoc apparet turpior.
Culpam amovere dum student, augent mali.

Priciza XXXIX.

Pr. Cjavka, i ſla ſcena sctose vechje pere,

toje zargnja.

Cjovjek, ki pere Cjavku.

Njeki ovo zjegnasce, da Cjavki kroſ pragne

Zarnostse mogasce naravna dighnut scgne.

Ù cistoj oplaka vodie, i cesto

Ponavglja gnoj paka on isto djelo tô

Nuse stavi ovo, da zargna ù vodi 5

Na svako gnegovo plakâgne dohodi.

Nj cjudo, nogam cim ceparglja, i prahjoj

Na perje pada, s' tim pragnemse diſce gnoj.

ſla ptizo, on tada ſaupi, ſloj ſceni

Ti slicisc, er kada ona glas poscteni 10

Ukaſat nastoi da ſgubgljen gnoj nie,

Tad ù gnoj scto stoi, najvechje odkrie.

Kada ſli stavese krivnosti da odmetnu,

Tadih vecma nase oni isti nametnu.

Pripov. XXXIX.

Cjavka, i sla sgena sctose vech perre,

toje zaergnja.

Ciovjek Cjavku perruchi.

Ciovjek zjeni

Da promjeni

Cjavka svoje jur zaernillo,

Kadje s' voddom on oplace:

Ona jacce 5

Tamni sctoje perre millo.

Nije cjudda:

Cjavka svudda

Tad cepaerglia prah, kî pade,

I gne svak - cjaſ gnusi krilâ: 10

Ah nemilla

Ptizzo, klihnu Ciovjek tade:

Tvâ prilika

Jest velika

Prem pogannoij slicnoſ sgeni, 15

Cîm rusgnosti zkvaern da ciſti,

I stid isti

Povratiti ludo zjeni.

Svescto trudi

Toij posgjuddi 20

Sadovoglit; svak-ciaſ gorre

Sramotnija jur ostanne;

Gnusne ranne

Nitt' occisti svê prikore.

"Gnekki svoje 25

Cîm nastoje

Odaleccit opaccinne,

Ù slo gorre buddu upaſti,

I necjaâſti

Rusgno odkriju svê hitrine. 30