Priciza IV.

Pr. Pobiscesce ſebe ſa tughje sjedbe.

Sjeme ſcita, i ſebe.

Varh poglja prostrana ſebe siat ſcito

Vidjesce Segljana kad djello svarsci to,

I umoran na travi sjede ſelenoj tu,

Na rjeci uho stavi tih ptizâ, i ova cju,

Dase one gljuto karaju ſa sjeme 5

Od sebe prosuto. Parva poce, ſa me

Sve sjeme ima bit, kê na ljevu pade:

Al ti tû dopustit, tacjoj velit stade

Druga hrabrenia, nechju stvar nikada,

Da martva s' toga ja ſnam ostat nesklada.

Tescko, kadbi od vas teghla kâ ù sjeme,

Prjeti ovako ù glas, trechja druſieme,

Ù srjedi kojeje. Cimse neugaghjaju,

Rasmjerje i vechjeje, etose udaraju

Nemillo kgljunima, i beſ ſarno kusiti 15

Sve leſcjat na tlima martveje viditi.

Sa tughje kad posle njekise srjecisce.

Sebi istim sctete ſle cesto doradisce.