VII.

Illyr. Recce Deva: sctosi u menni pravo ughledo?

Dixit Camelus: quid in me rectum animadvertisti?

Camelus, et Vulpes.

Primo Cameli corpus ut Vulpecula
Immane vidit, pene liquit spiritum
Metu, rata animum respondere corpori.
At mox eundem ad genua dum advolvi videt
Homuncionis, et exhibere jam latus
Oneri, appropinquans liberius haec quaerere:
Cur bina dorso prominerent in suo
Tubera? quid ipsi gibber esset pectori?
Vulpem Camelus sentiens tantum has suo
Deformitates adnotasse in corpore,
Silentioque praeterisse caetera,
Haecne ergo, dixit, vitia tu tantum, soror,
Majora cernis? Per tuum at te oro caput,
Dic, cum me in omnem rite partem inspexeris,
Quid non abnorme, distortumque videris?
Hunc saepe multis deprehendes obrutum
Vitiis, in quo unum pervidebas antea.

Priciza VII.

Pr. Rece Deva: sctosi ù meni pravo ughledo?

Deva, i Kuna.

Kad Deve uda tâ jamacna parvi krat

Kuni, kâju sreta, bj dato ughledat,

Mallomagn neiſghinu od straha, ere mgnjasce,

Tjela na veglinu duh da odgovarasce.

Al padnut kadaju na kogljena ghleda 5

Cjoecizu, i daju tovarj gnemse dà,

Jur uſlobaghjase, beſ straha i pristupi,

Ter ù glas, s' cesase, ovako ſaupi,

Dvje na harbatu gharbe uſdiscju tebi,

Trechja i na parsim tù? Kad cju Deva, scto bj

Kuna ù gnoj vidila, ter samo dase od tih

Gardochjâ stavila, a ne od ostalih,

Tot ove samo ti ù meni, Sele mâ,

Vidje neiſvarsnosti povechje? Al – te ja

ſaklignem glavom tvom, da kadme budesc ti 15

Sasvih stranâ okom pomgnivo paſiti,

Recesc ù meni scto jel neiſkrivgljeno

Budu tù ſalâ stô, ghdie jedno zjegneno.

Pripov. VII.

Recce Deva, sctosi ù menni pravvo ugleddo.

Deva, i Kuna.

Kad Deve veliki staſ Kuna rasgleda

Cjuddise Priliki, zijech straha ter predda.

Er Tjelo kakvoje, varraſe da tako

Saerzechie bit svoje moghuchje jednako:

Prignutti koljennâ, nu docîm gleddaje 5

Gdje prima bremmenâ, slobbodno pitaje:

Tvê Plechi gukavve, buddimi rad rjeti,

I Paerſi garbavve cemuſu vidjetti?

Kad Deva sluſciasce, da samo rasgleda

Sctò grubo, i mucciaſce bî svescto beſ reda; 10

Dasu ovve, zjennisc ti, kê viddisc ù menni

Naigore grubbosti, tu miso promjeni;

Dobrome rasgleda, bûd Glava tvâ sdravvo

Ù menni jel' reda, sctoggodli jêl' pravvo!

"Scto samo jedinu, prikorrit nebuddi 15

Ugleddasc krivinnu; pomgnivo nêgh sudi,

I nachiesc tad dosti sla, lasgi himbenne

Nikakve vjerrnosti, posctegna, ni zjenne!“