XVIII.

Illyr. Hajem ſa to, koliko i pas ſa petu noghu.

Tam mihi id cordi, quam quintus pes Cani.

Capra, et Canis.

Barbam impetrassent ab Jove cum olentes Caprae,
Novo superbas se ferebant munere,
Suum valere sic ratae pluris genus.
Domum ut redibant, una forte his obvium
Canem irridebant: quid tibi non quidpiam,
Ignave, poscis, vota cum Jovem scias
Audire facilem? Nuper ille, supplicum
Admissis precibus, nostrum ut aruncos genus
Gestaret etiam, liberalis adnuit.
Pes aptus esset quintus ad cursum tibi:
Hunc posce, caudam deserens inutilem.
Ad sic inepta verba respondet Canis:
Tun' mi ista suades, quae caudam pariter geris?
Tuo, haud negabo, barba mento est addita;
At porro sanae nil inest mentis tibi.
Quinto quid etenim de pede facerem haud scio,
Cum perceleriter, quos habeo, quatuor me agant.
Quidquid redundat despice, neque pluribus,
Natura quam tibi destinavit provida,
Stulte potiri concupisce dotibus.

Priciza XVIII.

Pr. Hajem ſa to, koliko i pas ſa petu nogu.

Koſa, i Kucjak.

Smradne ù Jova Koſe kad bradu iſprosisce,

S' tim darom mnogose one uſoholisce.

Er svoj tragh zjegnahu sa njescto dae vechi.

Kad doma ighjahu, ſgodise po srechi,

Da jedna Psa srete, komuse rugasce, 5

Velechi rjeci tê: Scto i ti, nevagljasce,

Sa tebe neisctese scto, ſnajuch dae udjelil

Jove svakom svescto bj ù gnega prosil?

On blagh brade nami udilj; ſa tarcjat

Petu nogu vami dobrobi bilo imat. 10

Ù Jova prosignu, iſpraſan rep pusti.

Onjoj tad na spardgnu rjecj, kê iſusti:

Totmi ti velisc tô, kâ rep imasc, kô i ja?

Podbratku doisto tvôm brada pristaje,

Njesi al pamet s' toga ti vechju dobila, 15

Peta er ne ſnam noga sctobimi sluſcila,

Kad kê imam cetiri pribarſo noseme.

ſaliha sva otiri, ni iscte vehieme.

Nadaren ti biti dobrima, negh tebi 20

Providna udiliti viscgna vlas htje s' Nebi.

Pripov. XVIII.

Hajem sa to, koliko i Pâſ sa petu Noghu.

Kosa, i Paſ.

Kad smaerdechia koſa ispita

Ù visgnegga Giova bradu,

Ohalaâſti svôm cestitta

Dicilaſe svomu ù staddu:

Luda sudi s' oholaâſsti 5

Da svak kossu zjeni, i cjaâſti:

Cîmſe staddo k' Toru vrati

Jedan koſa Psa saſreta,

Rugamuſe cesto-krati,

Neccè daje niſcta smeta, 10

Nêgh da pita kê millosti,

Cîmje visgni pun blaggosti:

Mallo – prie koſa prossi

Ù srechnome, recce, sgoddi,

Da skot kosij bradu Nossi, 15

Blaghi Giove sctò pogoddi:

Petu Noghu da pristavvi

Tebbi pita, kudu ostavvi.

Odgovorri Pâſ saerditti 20

Na bessjeddu tako ludu,

Sctome Nukkaſc ostavvitti,

Ista kad ti nossisc kudu?

Immaſc bradu, dati budde,

Tvêsu misli sasvijem lude. 25

Rezmi tascta, luda Svîri,

Sctochie menni nogha peta?

Dosta jesu kad cettiri

Illi taerci Pâſ, îl sceta:

Nechiu bitti lud od Nebbi 30

Iskat stvâri, sctò nie trjebi:

"Sctoje od visce, nigda sgeli,

I ne hlepi saliknosti:

Sctò providna Narav djeli,

Onotichie bit sa dosti: 35

Tlacci sasvijem, i ostavvi,

Sctò nie dano pò naravi.“