Tilurium – Roman legionary fortress

Unutar programskog plana projekta Between the Danube and the Mediterranean. Exploring the role of Roman military in the mobility of people and goods in Croatia during the Roman Era (RoMiCRO) predviđena su arheološka istraživanja rimskog legijskog logora Tilurija kod Garduna.

 

Izviješće o rezultatima sustavnih arheoloških istraživanja na arheološkom nalazištu Gardun – Vojnić kod Trilja (antički Tilurium) u 2014. god.

Arheološko istraživanje nastavljeno je na sondi D, na kojoj je iskopavanje započeto 2007. godine. U 2014. god. otvoreni su kvadranti D – G/11 – 10. Uklanjanjem humusa SJ 1 dokumentirani su zidovi SJ 9, 59, 60, 61, 68, 74, 79 te strukture od kamena 62, 69, 77. Od navedenih stratigrafskih jedinica samo se zid SJ 9 uklapa u pretpostavljeni tlocrt dviju centurija koje se od 2010. god. istražuju na sondi D. Zid SJ 9 poznat je iz prethodnih istraživanja i može se tumačiti kao zapadni rub centurionskog stana.

Zidovi SJ 61 i 68 vezani su žbukom i prema konstrukciji su vrlo slični zidovima centurije SJ 2, 3, 9 i 57. Unatoč tome ih se na ovom stupnju istraživanja, zbog nepotpunog tlocrta, te nemogućnosti da se povežu u jednu cjelinu, ne može sa sigurnošću uklopiti u tlocrt centurije, odnosno centurionskog stana. Za razliku od toga zidovi SJ 59, 60, 74, 79 te strukture od kamena 62, 69, 77 mogu se tumačiti kao ostaci suhozidne arhitekture koja je na mjestu prethodnih centurionskih stanova podignuta nakon što oni više nisu bili u prvobitnoj funkciji. Zidovi SJ 59 – 61 te nabacano kamenje SJ 62 poznati su iz istraživanja u 2013. god. U istraživanju 2014. god. obuhvaćen je sačuvani južni kraj zidova SJ 60 i 61, te sačuvani južni rub nabacanog kamenja SJ 62, koje se proteže između zidova SJ 59 – 60. Uz južni rub nabacanog kamenja SJ 62 dokumentiran je i zid SJ 68. Uz zid SJ 68, ispod humusa SJ 1 i nabacanog kamena SJ 62, dokumentiran je sloj nabijenih oblutaka, sitnog kamenja i zemlje SJ 76. On se preliminarno može interpretirati kao podnica koja se uz zid SJ 68 pruža prema zidu SJ 60. Navedeni stratigrafski odnosi dodatno otežavaju interpretaciju zidova SJ 61 i 68 kao zidova centurionskog stana. Zidovi SJ 61 i 68 mogu se zajedno sa zidovima SJ 59 i 60 i podnicom SJ 76 rekonstruirati kao objekt, koji je na mjestu prethodnog centurionskog stana podignuta nakon što on više nije bio u prvobitnoj funkciji. Isto vrijedi i za suhozide SJ 74 i 77, te za zid SJ 79. Zid SJ 79 s velikom se vjerojatnošću može povezati sa zidom SJ 12 koji je također dokumentiran u istraživanju 2010. god., a isto se ne može uklopiti u idealnu rekonstrukciju dviju centurija, odnosno centurionskog stana istočne centurije. Rezultati istraživanja u 2011. i 2012. god. jasno upućuju na zaključak da su na sondi D zastupljene tri faze. Zidovi SJ 26, 27 i 46 negiraju zidove centurija SJ 3 i 19, a istovremeno sa zidom centurija SJ 17 zatvaraju objekt koji se može tumačiti kao druga faza. Trećoj fazi na sondi D pripadaju suhozidi SJ 40 – 43, što prvenstveno potvrđuju suhozidi SJ 40 i 41 koji su sjeli na zidove SJ 19 i 27, dakle na zidove prve i druge faze. Zbog nepotpunog tlocrta te nemogućnosti da se povežu u jednu cjelinu sa zidovima SJ 26, 27 i 46, ili sa suhozidima SJ 40 – 43, teško je na ovom stupnju istraživanja zaključiti jesu li zidovi SJ 12, 59, 60, 61, 68, 74, 79 te strukture od kamena 62, 69, 77 pripadali drugoj ili trećoj fazi. Stratigrafski odnosi upućuju na zaključak da je riječ o kasnoantičkoj fazi. Zidovi SJ 59 – 61 i 68 pri tome su od posebnog su značaja jer postoje naznake da je riječ o stambenoj arhitekturi iz razdoblja kasne antike, što bi bio prvi takav nalaz na području rimskog vojnog logora Tilurija. Objekt kojeg zatvaraju zidovi SJ 59 – 61 i 68 bio je ispunjen nabacanim kamenjem SJ 62, koje se može tumačiti kao urušenje tog objekta. Uklanjanjem SJ 62, u smeđe-tamnosivom rahlom sloju s primjesama gara SJ 75 dokumentirana su dva ulomka mlinskog kamena na podnici SJ 76, što upućuje na interpretacije objekta kao stambenog.

 

Izviješće o rezultatima sustavnih arheoloških istraživanja i konzervacije na arheološkom nalazištu Gardun–Vojnić kod Trilja (antički Tilurium) u 2015. god.

U 2015. god. nastavljena su iskopavanja na području kvadranata F – G/10 – 12 i D – F/ 8 i F/7 . U kvadrantima F – G/10 dokumentiran je nastavak zida SJ 79, koji je poznat iz istraživanja 2014. god. Pretpostavka da se zid SJ 79 s velikom se vjerojatnošću može povezati sa zidom SJ 12, nije se potvrdila. Zid SJ 79 ne zatvara kut sa zidom SJ 12, već se nastavlja prema zapadu i potom zatvara kut sa zidom SJ 95, koji se nastavlja prema sjeveru do ruba sjevernog ruba kvadranta F/10. Postoji mogućnost da se zid SJ 95 nastavlja do ulomaka arhitektonske plastike koji su u istraživanju 2014. god. u kvadrantu F/11 dokumentirani u strukturi od kamena SJ 77 . Južno zida SJ 79 dokumentiran je zid SJ 88. On na svome istočnom kraju zatvara kut sa zidom SJ 12, koji je također dokumentiran u istraživanju 2010. god. Zapadni kraj zida SJ 88 nije dokumentiran. Zidovi SJ 12, 79 i 88 slični su zidovima SJ 59, 60, 74. Oni se mogu tumačiti kao ostaci suhozidne arhitekture koja je na mjestu prethodnih centurionskih stanova podignuta nakon što oni više nisu bili u prvobitnoj funkciji. Iako u ovoj fazi istraživanja još uvijek nije jasan odnos zidova SJ 12, 79 i 88 sa zidovima SJ 56 – 61, 68, 74 te slojem nabijenih oblutaka, sitnog kamenja i zemlje SJ 76 i strukturom od kamena SJ 77, neposredna blizina i način zidanja upućuju na zaključak da je riječ o istovremenim strukturama. Zbog nepotpunog tlocrta, te nemogućnosti da ih se povežu u jednu cjelinu sa zidovima SJ 26, 27 i 46, ili sa suhozidima SJ 40 – 43, teško je na ovom stupnju istraživanja zaključiti jesu li zidovi SJ 12, 59, 60, 61, 68, 74, 79 i 88 te sloj nabijenih oblutaka, sitnog kamenja i zemlje SJ 76 i struktura od kamena SJ 77 pripadali drugoj ili trećoj fazi arhitekture na sondi D.

Uklanjanjem nabacanog kamenja SJ 56 i SJ 36 u kvadrantu G/12 dokumentirane su zidovi SJ 11 i 18, stopa SJ 67 i sloj kamenja SJ 89. Sve navedene strukture uklapaju se u pretpostavljeni tlocrt dviju centurija koje se od 2010. god. istražuju na sondi D. Stopa SJ 67 i zidovi SJ 11 i 18 poznati su iz prethodnih istraživanja i mogu se tumačiti kao istočni rub centurionskog stana i kontubernija. Na stopi SJ 67 dokumentiran je otisak vertikalne drvene grede. Uzmu li se u obzir svi detalji i podaci koji su u dosadašnjim istraživanjima dokumentirani u kvadrantima F/ 12 – 13 i G/12, moguće je, na razini teoretske pripreme danjih istraživanja, rekonstruirati izvorni izgled prvog kontubernija uz centurionski stan istočne centurije. Kontubernij sa istočne južne i zapadne strane omeđuju zidovi SJ 18, 57 i 3. Za zid SJ 64 može se pretpostaviti da predstavlja sjeverni rub kontubernija. Otisak na SJ 67, stopi zida SJ 57, može se tumačiti kao ostatak pregradnog zida kojim je kontubernij bio podijeljen u prednji (istočni) dio (arma) i stražnji (zapadni) dio (papilo). Time se za prednji dio kontubernija dobivaju dimenzije od 3,36 x 6,39 m, a za stražnji dio 2,90 x 6,39 m. Dimenzije cijelog kontubernija bi time iznosile 7,10 x 6,39 m. Na cijelom prostoru koji omeđuju zidovi SJ 3, 17, 18 i 57 time se može rekonstruirati ukupan broj od 6 kontubernija. Za provjeru ove pretpostavke u idućim istraživanjima preostaju još kvadranti F – G/14 i G/13. S obzirom na dubinu na kojoj su u kvadrantu G/12 dokumentirani zidovi SJ 18 i 11, postoji realna mogućnost da će se, suprotno prethodnim očekivanjima, i na području kvadranata G/15 – 17 moći dokumentirati zid SJ 18, a možda i ostaci unutarnje podjele centurije na kontubernije.

U kvadrantima D – F/ 8 dokumentirana je stopa SJ 4 koja pada od zapada prema istoku. Visina stope SJ 4 na zapadu (426,58 m) odgovara kamenju koje iz južnog lica zida SJ viri u kvadrantu F/8 (426,51 i 426,52). U kvadrantima F/7 – 8 dokumentirano je kako su slojevi, u koje je ukopana stopa SJ 4 naknadna, naknadno vjerojatno uništeni erozijom i potom zatrpani kamenjem ili urušenjem SJ 93. Također je dokumentiran sloj oblutaka i žbuke SJ 94, koji se tumači kao hodna površina u intervalu između bedema i centurija. Hodna površina SJ 94 bila je prekrivena SJ 91 i 93 koje su ispunjene građevinskim kamenom i keramikom.

Istraživanjem na sondi D u 2015. god. ponovno je potvrđena visinska razlika između hodne površine u centuriji i u prostoru intervala između centurije i bedema koja je 3D-scanniranjem potvrđena u 2014. god.

 

Izviješće o rezultatima sustavnih arheoloških istraživanja na arheološkom nalazištu Gardun – Vojnić kod Trilja (antički Tilurium) u 2016. god.

U 2016. god. nastavljena su iskopavanja na području kvadranata F – G/10 – 13, te na području kvadranta F/7.

U kvadrantu F/7 je uz bedem SJ 7 uklonjen dio urušenja bedema SJ 8. Time je dokumentirana podnica SJ 94, koja je uz bedem SJ 7 već dokumentirana u istraživanju 2015. god.

U kvadrantima F – G/10 očišćeni su zidovi SJ 12, 79, 88 i 95, koji su dokumentirani u istraživanju 2015. god., a u kvadrantima F – G/11 – 12 istraživanje je započelo uklanjanjem SJ 36, sloja smeđe, masne zemlje s velikom količinom žbuke, opeke i lomljenog kamena. Uklanjanjem SJ 36 dokumentirani su zidovi SJ 95 i 97, te strukture od kamena SJ 77 i 101, te slojevi 98-100 i 102. Zid SJ 95, koji je poznat iz istraživanja u 2015. god. u istraživanju 2016. god. dokumentiran je u punoj dužini. Zid SJ 95 nadovezuje se na zapadni kraja zida SJ 79 i pruža se u smjeru sjever-jug. Dužina zida iznosi 4,50 m, a širina 0,60 m. Istraživanjem je potvrđena pretpostavka iz 2015. god. da se zid SJ 95 nastavlja do ulomka arhitektonske plastike koji je tada označen kao dio strukture od kamena SJ 77. Pri tome je dokumentirano je da ulomak arhitektonske plastike pripada zidu SJ 95, a ne kamenoj strukturi SJ 77 . Na sjevernom kraju zida SJ 95 na njega se nadovezuje zid SJ 97. Zid SJ 97 pruža se u smjeru istok-zapad. Dokumentiran je u dužini od 4,50 m, a na istočnom rubu sonde se nastavlja prema istoku. Širina zida iznosi 0,60 m. U zid SJ 97 ugrađen je ulomak arhitektonske plastike. Riječ je o obrađenoj kamenoj ploči s profiliranim rubom poput natpisnog polja, ali bez sačuvanog natpisa. Zid SJ 97 na zapadu zatvara kut sa zidom SJ 95, te je paralelan sa zidom SJ 79. Time zidovi SJ 79, 95 i 97 tvore jednu istovremenu cjelinu, odnosno objekt (SJ 79, 95, 97) građen tehnikom suhozida i položen u pravcu istok-zapad. Ta građevina potvrđuje pretpostavku iz istraživanja u 2015. god. da se radi o objektu koji je građen nakon što centurionski stan više nije bio u prvobitnoj funkciji. Položaj objekta u smjeru istok-zapad, koji negira položaj centurije (smjer sjever-jug), kao i ugrađene spolije (ulomci arhitektonske plastike) u zidovima SJ 95 i 97, ukazuju da je riječ o objektu koji pripada kasnijoj fazi gradnje na sondi D. Sjeverno od objekta kojeg zatvaraju zidovi SJ 79, 95 i 97, dokumentirana je kamena struktura SJ 101. Struktura SJ 101 može se interpretirati kao zid sa zapadnim i istočnim licem i ispunom od sitnijeg kamena u sredini. Širina SJ 101 iznosi 1,00 m, a dužina 4,00 m, ali nije bilo moguće jasno definirati ni sjeverni ni južni kraj. Ni strukturom i dimenzijama, ni položajem i orijentacijom se SJ 101 ne može jasno povezati sa ostacima centurionskog stana, odnosno zidovima SJ 57 (sa stopom 67), 18 i 11, ali ni s objektom kojeg zatvaraju zidovi SJ 79, 95 i 97.

Zapadno od zidova SJ 95 i 101 dokumentirana je nakupina kamenja SJ 77. Iz te je SJ izdvojen ulomak arhitektonske plastike koji je pripisan zidu SJ 95. Prilikom čišćenja nakupine kamenja SJ 77 uočeno je da se ispod SJ 77 nalazi sloj tamnosmeđe masne zemlje s dosta primjesa gara i životinjskih kostiju SJ 100. Iz SJ zz izdvojena je i neobrađena stijena velikih dimenzija u kavadrantu F/11, koja je zavedena kao SJ 104. Ispod SJ 104 dokumentirani su SJ 77 i sloj oblutaka koji je definiran i dokumentiran kao SJ 102, a ispod SJ 102 žuti sloj s tragovima gara, sitne opeke, manjih komadića žbuke i sitnog kamena SJ 98. Južno od zida SJ 79, zapadno od zidova SJ 95 i 101, te sjeverno od zidas SJ 97 istraživanje je doseglo žuti sloj s tragovima gara, sitne opeke, manjih komadića žbuke i sitnog kamena SJ 98. Uklanjanjem SJ 98 uz istočni profil kvadranta G/11 definiran je novi sloj tamnosmeđe zemlje s mnogo primjesa gara SJ 99.

U kvadrantu G/13 istraživanje je započelo uklonjen je humus SJ 1. U  istočnom dijelu kvadranta ispod SJ 1 dokumentirana je sloj nabacanog kamenja SJ 56, koja je u prethodnim istraživanjima dokumentirana i u kvadrantu G/12. U zapadnom dijelu kvadranta ispod SJ 1 dokumentiran je sloj sitnog kamena, komadića žbuke i keramike SJ 103. Južno od SJ 103 dokumentiran je SJ 36, a ista SJ dokumentirana je i uklanjanjem SJ 103. Uklanjanjem sloja nabacanog kamenja SJ 56, koji se nalazio uz istočni profil kvadranta pronađen je ulomak s natpisom GAR 16 PN 529. Uklanjanjem humusa SJ 1, koji je propao kroz sloj nabacanog kamenja SJ 56, pronađen je brončani novac GAR 16 PN 528. Sloj nabacanog kamena SJ 56 najvjerojatnije predstavlja kamenje korišteno za gradnju suvremenog suhozida ili suvremene nivelacije terena, a među nabacanim kamenjem nalaze se i sekundarno korišteni komadi obrađenog i klesanog kamena iz rimskog razdoblja. Uklanjanjem nabacanog kamena SJ 56 došlo se do SJ 36. Uklonjen je SJ 36 do žutog sloja SJ 66. Žuti sloj SJ 66 nalazi se iznad nakupine sitnog i većeg kamenja SJ 89. U čitavom kvadrantu G/13 uklonjen je SJ 36 do SJ 66. Uklanjanjem SJ 36 došlo se i do dijela zida u smjeru sjever-jug SJ 18, koji je dokumentiran u kvadrantu G/12 u istraživanjima iz 2015. godine. Također je dokumentiran nastavak zida u smjeru istok-zapad SJ 64, koji je poznat iz ranijih istraživanja. Te navedene strukture (SJ 18, 64) uklapaju se u pretpostavljeni tlocrt centurije koja se od 2010. god. istražuje na sondi D, te se mogu tumačiti kao istočni zid centurije (SJ 18), odnosno kao sjeverni rub prvog kontubernija uz centurionskog stana (SJ 64).