Judita na litavskom

Judita

Autorius:
Markas Maruličius

"'Judita' – pirmoji poema kroatų kalba, ja prasidėjo kroatiškoji poetinė kūryba, kroatų literatūros renesansas. Šioje knygoje spausdinamas prozinis poemos „Judita“ vertimas į lietuvių kalbą, kurį atliko Vilniaus universiteto lietuvių filologijos ir užsienio (kroatų) kalbos specialybės studentų grupė." (X)

"'Judita' - prva poema na hrvatskom jeziku, kojom je započelo hvatsko pjesničko stvaralaštvo, hrvatska renesansna književnost. U ovoj je knjizi tiskan prozni prijevod "Judite" na litavski jezik; ostvaren je na Sveučilištu u Vilniusu, zahvaljujući skupini studenata litavske filologije koji studiraju hrvatski jezik."
(Prijevod uz pomoć Google prevoditelja.)

Ovo je peti integralni prijevod Judite na koji strani jezik. Prethodni su prijevodi: na engleski (H. Cooper Jr.), na mađarski (I. Lokos), na talijanski (L. Borsetto), na francuski (Ch. Bene). Postoje i dva integralna prijevoda na suvremeni hrvatski jezik (M. Grčić, N. Kolumbić).
Prva dva pjevanja ovoga litavskog prijevoda tiskana su u Colloquia Maruliana XV (2006). (X)
Knjiga će uskoro biti dostupna u knjižnici Marulianuma u Splitu.

Ignjat Đurđević: Christus Dominus in pagella punctim depictus

In media calami consedit mucro papiro
  Tinxit et exigua candida lina nota.
Mox iterum atque iterum salienti pollice ductus
  Suppositas pupugit non sine lege nives.
Iam folii candor sensim laceratus in umbras
  Degenerat, maculis area tota latet.
Tantaque congeries speciem coalescit in unam,
  Visus et a fusca surgere nube decor.
Mirandum, quod lux non fecerat, umbra peregit,
  Finxit et exanimem guttula nigra Deum.
Quam merito expressit Domini pia gutta dolores
  Membraque et Isacio verbere tergus hians.
Nam dum submergi poenis gravioribus ardet,
  Iste dolor cupido nil nisi gutta fuit.

Krist Gospodin poentilistički naslikan na listiću

Oštar je pisaljke vrh dotaknuo sredinu papira;
  ostavio je sitan trag, bijeli obojio list.
Opet i opet poskakujuć vrh, pod prstima plešuć,
  snježnu je bjelinu bo; postoji tu neki red.
Malo-pomalo, i sjaj je lista ukaljan, zagađen sjenom,
  mrlje se šire po svem prostoru papira već.
Množina takvih biljega srasta u jedan prizor,
  oblačna tmuša, gle, rađa ljepotu i sklad.
Čudesno: što ne mogaše svjetlo, učinila je sjena,
  sitna je crna kap postala izmučen Bog.
Pravo je da pobožna kaplja Gospodinovu prikaza bol, i
  šibe izraelitske žig, živih rana krik;
jer u požaru želje da uroni u još teže kazne,
  Njegovoj žudnji ta bol bila je samo kap.

(Negdje 1999–2001 preveo NJ.)