Damjan Beneša, De morte Christi

Latinski ep De morte Christi Damjana Beneše (Dubrovnik, 1476–1539), Marulićeva suvremenika, objavljen je nedavno u prvom, i to kritičkom izdanju, kao prva knjiga niza Hrvatska književna baština: Građa za povijest hrvatskog latinizma (Zagreb: Ex libris, 2006; ISBN 953-6310-70-8). Benešin je ep, koji obaseže deset pjevanja i 8486 stihova (tiskana knjiga ima 400 stranica), priredio i detaljno analizirao Vladimir Rezar, s Odsjeka za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Sadržaj knjige

• Zašto pokrećemo ovaj niz?


• Vladimir Rezar: De morte Christi Damjana Beneše




• Književna ostavština Damjana Beneše


• Analiza epa De morte Christi


• Završni osvrt




• Načela pripreme kritičkog izdanja teksta epa De morte Christi


• Tumač kratica korištenih u bilješkama uz tekst epa


• Damjan Beneša: De morte Christi


• Index nominum et locorum


• Kratak sadržaj epa


• Summary: The De morte Christi by Damjan Beneša

Ignjat Đurđević: Christus Dominus in pagella punctim depictus

In media calami consedit mucro papiro
  Tinxit et exigua candida lina nota.
Mox iterum atque iterum salienti pollice ductus
  Suppositas pupugit non sine lege nives.
Iam folii candor sensim laceratus in umbras
  Degenerat, maculis area tota latet.
Tantaque congeries speciem coalescit in unam,
  Visus et a fusca surgere nube decor.
Mirandum, quod lux non fecerat, umbra peregit,
  Finxit et exanimem guttula nigra Deum.
Quam merito expressit Domini pia gutta dolores
  Membraque et Isacio verbere tergus hians.
Nam dum submergi poenis gravioribus ardet,
  Iste dolor cupido nil nisi gutta fuit.

Krist Gospodin poentilistički naslikan na listiću

Oštar je pisaljke vrh dotaknuo sredinu papira;
  ostavio je sitan trag, bijeli obojio list.
Opet i opet poskakujuć vrh, pod prstima plešuć,
  snježnu je bjelinu bo; postoji tu neki red.
Malo-pomalo, i sjaj je lista ukaljan, zagađen sjenom,
  mrlje se šire po svem prostoru papira već.
Množina takvih biljega srasta u jedan prizor,
  oblačna tmuša, gle, rađa ljepotu i sklad.
Čudesno: što ne mogaše svjetlo, učinila je sjena,
  sitna je crna kap postala izmučen Bog.
Pravo je da pobožna kaplja Gospodinovu prikaza bol, i
  šibe izraelitske žig, živih rana krik;
jer u požaru želje da uroni u još teže kazne,
  Njegovoj žudnji ta bol bila je samo kap.

(Negdje 1999–2001 preveo NJ.)