Najava predavanja dr. sc. Alexandera Buczynskog

08 ožu.
2012

Dr. sc. Alexander Buczynski

Hrvatski institut za povijest u Zagrebu

 

Jozefinska reforma Vojne krajine 1787. godine

Kantonski je sustav jedna od brojnih reformi cara Josipa II. u administraciji, no, za razliku od većine njegovih ostalih upravnih reformi, dosad je, na žalost, taj sustav ostao neistražen. Od svih reformi koje je taj vladar proveo, najpoznatiji je svakako njegov Patent o toleranciji koji je objavljen 1781. godine i koji nije povučen. Većinu svojih upravnih reformi car Josip II. opozvao je, naime, osobno neposredno prije svoje smrti, dok je ostatak ukinut ubrzo nakon toga. Kantonski je sustav, doduše, uspio nadživjeti svoga glavnoga promotora gotovo 10 godina, ali ga je na kraju ipak čekala ista sudbina kao i ostale “promašene” jozefinske reforme. Legendarni car, koji se nije ustručavao zasukati rukave i osobno plugom zaorati polje, mislio je da svaka vlada ima obvezu pomagati podanike, osigurati njihovo blagostanje i sreću, a podanici da zauzvrat imaju obvezu služiti državi. Njegovi biografi uglavnom se slažu da je car Josip II. bio vrlo inteligentan i energičan, ali da nije imao tu “državničku mudrost” koja je karakterizirala Mariju Tereziju. Napustio je politiku konsenzusa i kompromisa, koja je obilježavala vladavinu njegove majke, i zanemario ključnu političku realnost, što je na kraju postalo kobno za njega. Kao pravi idealist pomislio je, naime, da može vladati bez podrške aristokracije i Crkve. Car Josip II. vrlo je često ocijenjen kao osobito tvrdoglav, arogantan i nestrpljiv, a zbog neumjerenosti i beskompromisnosti njegova je brzopleta provedba reformi unaprijed bila osuđena na propast. Kroz gotovo sve povijesne rasprave o jozefinskim reformama provlači se tvrdnja da te reforme nisu uspjele zbog centralizacije i germanizacije koju je vladar nemilosrdno provodio i koje su otuđile podanike od njega. No, stoji li ta tvrdnja u odnosu na kantonsku reorganizaciju Vojne krajine koja je dovršena 1787. godine? Zašto ju je pokrenuo i kako je provedena? To su ključna pitanja na koja ću se u svom izlaganju osvrnuti.

Preuzmite prezentaciju

 

Biobibliografija

Dr. Alexander Buczynski, znanstveni savjetnik, rođen je 1963. godine u Nizozemskoj. Studij povijesti upisao je 1982. na Sveučilištu u Amsterdamu, a završio na Sveučilištu u Utrechtu 1988. godine. Godine 1986. dolazi u Zagreb kao gost student te započinje svoje prvo istraživanje hrvatske povijesti. Disertaciju: “Vojni komuniteti – središta građanstva u Hrvatskoj krajini – Povlašteni krajiški gradovi Bjelovar, Senj i Petrinja od 1787. do 1872. godine”, obranio je 1993. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1. svibnja 1991. stalno je zaposlen u Hrvatskom institutu za povijest, gdje od 2007. vodi projekt “Vojna krajina: društveno-kulturni integracijski procesi i nacionalni identiteti”. Tijekom prva četiri mjeseca 2007. boravio je kao gostujući znanstvenik na Institute for Advanced Studies in the Humanities Sveučilišta u Edinburghu u Škotskoj, a od siječnja do lipnja 2010. godine boravio je kao Fulbrightov stipendist na SUNY Sveučilištu Binghamton u SAD-u. Njegov znanstveni interes usmjeren je na ranomodernu hrvatsku povijest u kontekstu Habsburške Monarhije u usporedbi sa sličnim povijesnim procesima u ostalim europskim zemljama. Najopsežniji dio njegovih znanstvenih istraživanja obuhvaća političke, društvene, gospodarske i kulturne aspekte vojnokrajiške povijesti tijekom “dugog 18. stoljeća”.

Izbor iz bibliografije:

Gradovi Vojne krajine. Knj. 1-2. Zagreb, 1997.

“Freiheitsvorstellungen an der kroatischen Militärgrenze.” u: Schmidt, Georg i dr. (ur.). Kollektive Freiheitsvorstellungen im frühneuzeitlichen Europa (1400-1850). Frankfurt a/M., 2006., 249-265.

“Barun Trenk (1711.-1749.). Legenda i zbilja.” u: Andrić, Stanko (ur.). Slavonija, Srijem i Baranja. Zagreb, 2009., 230-242.

“Tinjajući krajiški patriotizam i opsada Zadra 1813. godine.” u: Povijesni prilozi. 38. Zagreb, 2010., 235-282.

Pa to su samo Hrvati! Građa za povijest kantonske reorganizacije Vojne krajine 1787. godine. Zagreb, 2011.

/p

Podijelite Komentirajte

Odgovori

rel=