Najava predavanja dr. sc. Mirele Altić

12 ožu.
2012

Dr. sc. Mirela Altić, nasl. izv. prof.
Institut „Ivo Pilar“, Zagreb

Kartografski izvori za povijest vojnokrajiških utvrda u vrijeme habsburške i francuske uprave

 

Planovi utvrda iznimno su važan kartografski izvor hrvatske povijesti. Okolnosti razvoja hrvatskih zemalja u zoni sustjecanja interesa imperijalnih sila Osmanskog Carstva, Habsburške Monarhije i Mletačke Republike čije su se uprave izmjenjivale nad hrvatskim utvrdama, imali su osobito snažan odraz na strukturu fortifikacijskog sustava. Česte izmjene granica i različite uprave, odrazile su se na promjene u strukturi i načinu utvrđivanja. Svaka od zaraćenih strana po osvajanju utvrde obnavljala bi i dograđivala fortifikacijski sustav, gradeći na temeljima starih utvrda nove sustave. Na taj su način često nestajali stari slojevi utvrda. Činjenica višeslojnosti fortifikacijskih sustava koja pogledu ostavlja samo posljednju “verziju”, osobito otežava rekonstrukciju razvoja fortifikacijskog sustava. U tom smislu, stari planovi utvrda imaju iznimnu važnost. Kako spomenuti planovi ujedno često predstavljaju i najstarije kartografske izvore pojedinih naselja, njihova važnost prelazi okvire proučavanja njihova utvrđivanja, čineći i važan izvor za proučavanje razvoja i strukture naselja uopće.

Najstariji planovi hrvatskih utvrda potječu iz vremena prodora Osmanlija, kada pod pritiskom ratne opasnosti otpočinje preuređenje i dogradnja starih feudalnih kaštela te njihova prilagodba za potrebe dugotrajnog ratovanja. Još intenzivnije kartiranje utvrda otpočinje tijekom habsburško-osmanskih ratova u 17. stoljeću. Zbog osobitog značaja utvrda kao ključnih obrambenih točaka granice, kartiranje fortifikacijskih sustava u 17. stoljeću imalo je prioritetnu važnost pa u tome razdoblju nastaje najveći broj fortifikacijskih planova. Radovi na fortificiranju utvrda hrvatske Vojne krajine tijekom 18. stoljeća jenjavaju ali početkom 19. stoljeća, uspostavom francuske uprave, fortifikacijska arhitektura ponovno doživljava svoj procvat. Tada ponovno nastaje značajniji broj projekata koji se odnose na izgradnju novih ili dogradnju postojećih vojnokrajiških utvrda a koji svjedoče kako o novim trendovima u utvrđivanju tako i o drugačijoj geostrategiji francuskih vlasti prema pitanju obrane hrvatskog vojnokrajiškog prostora.

 

Biobibliografija

Mirela Altić, zaposlena u Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar” kao znanstveni savjetnik za područje povijesnih znanosti i voditelj Centra za urbanu i lokalnu povijest. Kao izvanredni profesor u naslovnom zvanju predaje na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Puli kolegije vezane uz primjenu kartografskih izvora u hrvatskoj povijesti. Područje njezina profesionalnog interesa su povijesna kartografija, povijesna geografija, urbana povijest, geopolitika te povijest hrvatskih granica. Dr. Altić do sada je objavila 12 autorskih knjiga te više desetaka znanstvenih radova u Hrvatskoj i inozemstvu. Autor je sveučilišnog priručnika “Povijesna kartografija – kartografski izvori u povijesnim znanostima”. Član je uredništva nekoliko znanstvenih časopisa te predstavnik Hrvatske u više međunarodnih organizacija.

Izbor iz bibliografije:

Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma. Hrvatski državni arhiv i Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 1999.

Povijesna kartografija – kartografski izvori u povijesnim znanostima. Izdavačka kuća “Meridijani”. Samobor, 2003.

Povijesni atlas gradova: Bjelovar. Državni arhiv Bjelovar i Hrvatski državni arhiv. Zagreb, 2003.

Povijesni atlas gradova: Sisak. Državni arhiv Sisak i Hrvatski državni arhiv. Zagreb, 2004.

Povijesni atlas gradova: Koprivnica. Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar” i Muzej grada Koprivnice. Zagreb, 2005.

Povijesni atlas gradova: Hrvatska Kostajnica. Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar” i Državni arhiv Sisak. Zagreb, 2007.

Povijesni atlas gradova: Varaždin. Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar” i Državni arhiv Varaždin. Zagreb, 2009.

Podijelite Komentirajte

Odgovori

rel=