Studentske djelatnosti

TERENSKA NASTAVA U MAĐARSKOJ

(Siget – Pečuh – Šikloš)

Povodom 450. obljetnice Sigetske bitke Katedra za hungarologiju te Katedra

za turkologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organizirale su

terensku nastavu u Mađarsku za studente hungarologije i turkologije.

01. Karta

1. DAN (utorak, 4. listopada 2016. godine)

Prva postaja našeg putovanja bio je Siget. Siget (mađ. Szigetvár) je grad u jugozapadnom dijelu Mađarske, udaljen svega 30 kilometara od hrvatske granice, a poznat je kao mjesto Sigetske bitke, odnosno kao mjesto junačke pogibije Nikole Šubića Zrinskog i smrti osmanskog sultana Sulejmana I. Veličanstvenog.

Utvrda Siget imala je u drugoj polovici 16. stoljeća izuzetan geostrateški značaj za obranu Kraljevstva krune sv. Stjepana, a sprječavala je i prodor Turaka prema Budimu i Beču. Upravo se na tome mjestu odigrao jedan od najvažnijih događaja u osmanskoj, mađarskoj, ali i hrvatskoj povijesti – opsada Sigeta. Opsada Sigeta započela je 5. kolovoza 1566. godine. Osmanske vojne trupe predvodio je sultan Sulejman I. Veličanstveni dok mu se s druge strane suprotstavio Nikola Šubić Zrinski. Nakon mjesec dana opsade Nikola Zrinski pogiba sa svojim vojnicima u boju, a tijekom opsade prirodnom smrću umire i sultan Sulejman I.

02. Utvrda Siget

03. Utvrda Siget 04. Utvrda Siget 05. Utvrda Siget

Osim razgledavanja Sigetske utvrde uz stručno vodstvo naših domaćina, posjetili smo i Muzej Sigetske bitke u kojemu smo vidjeli mnoge eksponate iz same bitke. U muzeju smo imali priliku vidjeti oružje koje se tada koristilo, vojne odore, radni stol Nikole Šubića, stare karte i makete.

06. Muzej Sigetske bitke 07. Muzej Sigetske bitke 08. Muzej Sigetske bitke 09. Muzej Sigetske bitke 10. Muzej Sigetske bitke

Nakon razgledavanja Sigetske utvrde put nas je odveo do naselja Turbék. Ondje se nalazi arheološki lokalitet gdje se danas vrše istraživanja koja nastoje odgovoriti na sljedeće pitanje: Nalazi li se doista srce sultana Sulejmana I. u Sigetu?  Naime, legenda kaže da je tijelo Sulejmana I. Veličanstvenog, koji je umro prirodnom smrću u carskom šatoru, prevezeno u Istanbul kako bi tamo bilo pokopano. Kako je put od Sigeta do Istanbula bio dug, sultanovo srce i unutarnji organi navodno su pokopani na mjestu gdje je umro, na sigetskom bojnom polju. 2012. godine Turci su počeli financirati istraživanja, a ekipa mađarskog povjesničara Norberta Papa krenula je tragovima Sulejmana kombinirajući najsofisticiraniju tehnološku opremu i povijesne tekstove. Od 2014. mađarska vlada sufinancira iskapanja te je iste godine Pap otkrio da pod zemljom, na mjestu njegovih iskapanja, postoje građevine koje su se poklapale sa znakovljem na srednjovjekovnim kartama, a bile su okrenute prema Meki. Iskopine su pokazale tragove derviške tekije, džamije, kovanica, ostataka odjeće, stakla i metala. Pokazale su i ostatke grobnice s nekoliko prostorija.

11. Naselja Turbék 12. Naselja Turbék

Nakon posjeta arheološkom lokalitetu u Sigetu zaputili smo se prema crkvi Marije Pomoćnice.

13. Crkva Marije Pomoćnice 14. Crkva Marije Pomoćnice

Posljednja postaja prvoga dana našeg putovanja bio je park mađarsko-turskog prijateljstva. Park je otvoren 1994. godine na inicijativu i uz potporu Republike Turske povodom 500. godišnjice rođenja sultana Sulejmana I. na mjestu gdje se nalazio njegov šator prilikom opsade Sigeta. Danas su u tom parku smještene biste Nikole Šubića Zrinskog i sultana Sulejmana I. Veličanstvenog.

15. Park mađarsko turskog prijateljstva

16. Park mađarsko turskog prijateljstva

17. Park mađarsko turskog prijateljstva 18. Park mađarsko turskog prijateljstva

2. DAN (srijeda, 5. listopada 2016. godine)

Druga postaja na našem putovanju bio je Pečuh. Pečuh (mađ. Pécs) je grad u južnoj Mađarskoj, upravno središte pokrajine Baranje. Pečuh je ujedno i sveučilišni grad. Stoga i ne čudi činjenica da je naša prva postaja bio upravo Filozofski fakultet Sveučilišta u Pečuhu. Tamo smo se susreli s prodekanom Lászlom Jankovitsem te predstavnicima Katedre za hungarologiju. Na fakultetu smo ujedno imali prilike poslušati veoma edukativno predavanje Laszla Jankovicsa o Janusu Pannoniusu te hrvatsko-mađarskom humanizmu, ali i predavanja njegovih kolega o učenju mađarskog jezika kao stranog jezika.

19. Filozofski fakultet Sveučilišta u Pečuhu

Nakon posjeta fakultetu zaputili smo se u razgledavanje grada. Grad je poznat po brojnim znamenitostima. Nažalost, budući da smo uvelike bili ograničeni vremenom nismo mogli posjetiti sve. Na središnjem gradskom trgu Istvána Széchenyija posjetili smo Džamiju Gazi Kasim Paše koje je još u 17. stoljeću pretvorena u crkvu. Specifičnost te građevine jest da je ona iznutra preuređena kao crkva, dok se izvana na vrhu kupole nalaze islamski simboli – polumjesec i zvijezda.

20. Džamija Gazi Kasim Paše 22. Džamija Gazi Kasim Paše

Osim džamije na trgu smo imali prilike vidjeti i srednjovjekovnu katedrala sv. Bertalana iz 12. stoljeća, neobaroknu crkvu, hotel Nádor, gradsku vijećnicu te zgradu općine.

24. Katedrala sv. Bertalama

Katedrala sv. Bertalana

25. Neobarokna crkva

Neobarokna crkva
Posljednja postaja drugog dana bio je Muzej Csontváry. Tivadar Csontváry Kosztka poznati je mađarski slikar iz 19. stoljeća. Po zanimanju je bio ljekarnik, a počeo je slikati tek s 27 godina. Budući da je bio samouk te nije imao formalne naobrazbe, teško je odrediti umjetnički pravac kojem je pripadao. Snažnim simbolističkim i nadrealističkim nabojem slikao je monumentalne kompozicije i pejsaže, a istovremeno je jednostavnim dječjim načinom slikao fantastične kompozicije bogate koloritom.

26. Muzej Csontváry 27. Muzej Csontváry

3. DAN (četvrtak, 6. listopada 2016. godine)

Naša posljednja postaja u Pečuhu bila je znamenita Zsolnayeva kulturna četvrt. Ona se prostire na preko pet hektara te sadrži vrijedne građevine i umjetničke zbirke. Obitelj Zsolnay svoju slavu je stekla keramikom prevučenom eozinom – metalnom otopinom koja se nanosi na površinu proizvoda koji se nakon toga peče te se na taj način dobiva površina s metalnom bojom. Tvornicu je 1853. godine utemeljio pečuški trgovac Miklós Zsolnay, ali je ona svjetski glas stekla pod vodstvom njegova sina, Vilmosa Zsolnaya, koji je manufakturu vodio sve do svoje smrti 1900. godine. Uz njegovo ime vežu se tehnička rješenja i patenti kojima brand Zsolnay može zahvaliti za svoj svjetski glas. Međutim, treba spomenuti da su za  uspjeh tvornice keramike zaslužni svi članovi obitelji: dvije Zsolnayeve kćeri kao arhitektice motiva, zet kao voditelj proizvodnoga procesa te sin Miklós koji je pomagao u radu poduzeća kao trgovac. Početak 20. stoljeća zlatno je doba proizvodnje umjetničkog i ukrasnog keramičkog posuđa. Između 1890. i 1910. godine razvio se novi stil – secesija, čija su glavna obilježja motivi iz prirode, stilizirano i dekorativno vođenje linije. U znaku secesije nastala su najveličanstvenija djela iz Zsolnayeve zbirke.

  28. Zsolnayeva kulturna četvrt 29. Zsolnayeva kulturna četvrt

30. Zsolnayeva kulturna četvrt 31. Zsolnayeva kulturna četvrt 37. Zsolnayeva kulturna četvrt

Usputna postaja na našem putovanju bio je gradić Villányi poznat po vinu i vinskim podrumima. Vinski podrumi nanizani su jedni do drugih uzduž Vinske ceste te su otvoreni za degustaciju vina.

38. Villány

Nakon kratkog zaustavljanja u gradu Villányiju stigli smo i do posljednje postaje na našem putovanju – grada Šikloša (mađ. Siklós). Tamo smo prvo posjetili Malkoč-begovu džamiju sagrađenu u 16. stoljeću. Ova džamija danas ima dvojaku funkciju: s jedne strane služi za obavljanje vjerskih dužnosti nekolicini muslimana koji žive u Šiklošu, a s druge strane  služi i kao muzej u kojem se nalaze tepisi, narodne nošnje, findžani te mnogi drugi predmeti iz perioda Osmanskog Carstva.

40. Malkoč begova džamija 41. Malkoč begova džamija

Nakon posjeta džamiji uslijedio je posjet Šikloškoj tvrđavi (mađ. Siklósi vár) koju je u 13. stoljeću sagradio barun János György Benyó. Tvrđava ima oblik nepravilnog četverokuta u čijem se centru nalazi prostrano unutarnje dvorište. Unutar tvrđave nalazi se velik broj prostorija u kojima se nalaze brojni eksponati kao primjerice različite sprave za mučenje. Osobit je doživljaj popeti se na terasu tvrđave te promatrati grad. Osim terase, doživljaj je bio i prošetati duž bedema na koji smo se popeli preko drvenih stepenica. Između tvrđave i vanjskih zidina smjestio se jarak u kojemu se danas nalazi mali vrt sa ružama puzavicama.

46. Šikloška tvrđava 47. Šikloška tvrđava

49. Šikloška tvrđava 50. Šikloška tvrđava 51. Šikloška tvrđava 52. Šikloška tvrđava 56. Šikloška tvrđava

Nakon iscrpljujućeg razgledavanja Šikloške tvrđave, predah smo pronašli u čardi Tenkes gdje smo večerali, a nakon večere smo se uputili prema Zagrebu.