Ujedinjeni narodi u prašini ostarjelih istina Bosne i Hercegovine

Piše*: Đulija Aćimović iz Banje Luke

Nedavno je iz sarajevskih ureda Ujedinjenih naroda izašla gomila rezultata istraživanja o mišljenju stanovnika Bosne i Hercegovine o zajedničkom životu u zemlji. Ukratko: UN smatra da rezultati ukazuju na nepredvidljivost budućnosti, ali da „pravoga rata“ neće biti jer su građani/ke, uz to što veliki broj nevoljan za suživot unutar postojećih granica, letargični/e. Dakle nijedno nam od tih istraživanja nije reklo nešto što sami već nismo znali, kao što znamo da je najlakše biti dijelom letargične većine. S druge je strane većina medija tu vijest prenijela u apokaliptičnu tonu: „UN predviđa novi rat u Bosni.“ Suvišno bi uopće bilo govoriti o šteti i imoralitetu koje su bombastični naslovi sličnih konotacija poteklih iz medijskih kuća nanijeli svim stranama, kako u ratnom tako i u postratnom periodu, ali nam je jasno i da vještini stjecanja profita u modernom kapitalizmu malo nedostaje da se ugura među osnovne etičke vrline.

Međutim se postavlja pitanje uloge UN-a u Bosni i Hercegovini. Budući da su njihovi partneri Vijeće ministara/Savjet ministara BiH,  Vlada Federacije BiH, Vlada Republike Srpske i Vlada Brčko distrikta, zaista je nemoguće ne zapitati se koja je njihova stvarna uloga, posebice imajući na umu da se njihov tim sastoji od 10 programa, specijaliziranih agencija i institucija, kao i da raspolažu višemilijunskim budžetima. Najjasnijim se ističe prioritet pristupanja Bosne i Hercegovine Europskoj Uniji, zatim razne aktivnosti koje su često definirane kao borbe za ljudska prava, društveni razvoj, kao i razvoj okoliša, a koje bi trebale pomoći pristupanju Uniji. Iako se tim aktivnostima uglavnom nema što zamjeriti, potrebno je preispitati zašto nam UN, nakon toliko vremena provedenog na podneblju Bosne i Hercegovine, predočava rezultate prilično nepovoljnima – jedne te iste rezultate – suprotno od onoga što bi se moglo prepoznati kao jedan od njihovih fundamentalnih ciljeva (sam naziv organizacije dodatno povećava paradoks). Još su njemački politolozi Gareis i Varwick u knjizi The United Nations – an introducion utvrdili da između načela, kao i ciljeva koji se nalaze u UN-ovoj povelji, i onoga što se događa u stvarnosti postoji veliki raskol. Također su utvrdili da Ujedinjeni narodi imaju kredibiliteta i moći točno onoliko koliko im to dozvole njihove zemlje članice. Dakle jednostavnom logičkom metodom zaključujemo kako stvari zapravo funkcioniraju. I to nažalost ne samo kada je riječ o Bosni i Hercegovini.

Američki je teoretičar Fredric Jameson rekao da je „lakše zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma“, što znači da ono što danas sa sobom nose valovi ekonomsko-političkih sistema nikako ne ide izvan tih tokova. Imajući u vidu izostanak industrijskog razvoja u Bosni i Hercegovini te pojačane artikulacije nacionalizma, klerofašizma i ostalih oblika sličnih političkih ideologija koje sa sobom donose nerazmjerne gomile resantimana i međusobnih optužbi za odgovornost zbog loše situacije u zemlji, dobiva se ekstramentalna masa savršeno podložna manipuliranju u svim mogućim smjerovima. To dovodi do otuđenosti u tolikoj mjeri da se sve te društvene pojave, koje u svojoj osnovi ne mogu sa sobom donijeti ništa osim sociološko-patoloških odnosa na kojima bi pozavidjela i sama boginja (razdora i svađe) Erida, smatraju apsolutno prihvatljivima ili čak poželjnima.

Vrlo je izvjesno da Ujedinjeni narodi neće riješiti problem koji muči Bosnu i Hercegovinu, jednako kao što je izvjesno da u tome, bar u skorije vrijeme, neće uspjeti ni neka posebna politička figura, s obzirom na to da sadašnji političari uglavnom više teže partnerskim nego konkurentskim odnosima, iako se to u medijskim izjavama do nečuvene grotesknosti trude opovrgnuti. Kada je riječ o mogućim entuzijastičnim alternativnim opcijama u društveno-političkom smislu, one gotovo da i ne postoje, ili bar u javnosti nemaju nikakav utjecaj. Ako se neka opcija i pojavi, masa se prema njoj većinom odnosi diskutabilno, s velikim nepovjerenjem. Dakle jedina je opcija sâmo društvo koje bi trebalo prebacivanje odgovornosti na drugoga zamijeniti njezinim prihvaćanjem. Način je na koji će se to dogoditi neizvjestan, ali bi se dalo predvidjeti da će ga uzročiti siromaštvo i enormne klasne razlike. Taj proces podrazumijeva dinamičniji pristup svim oblicima društvenih svijesti, odnosno njegovu evoluciju koja bi trebala u krajnjoj točki rezultirati poštovanjem i saznanjem o korespondenciji moći kojom svaki pojedinac upravlja.

—————————————————————————————————————

* Ovaj je tekst prevela i prilagodila hrvatskom standardnom jeziku Andrea Rendulić.

Tekst na izvornom jeziku možete preuzeti ovdje: UJEDINJENE NACIJE U PRAŠINI OSTARJELIH ISTINA BiH

1,747 total views, 1 views today