Katedra za turkologiju poziva Vas na predavanje doajena hrvatske arabistike Daniela Bučana pod naslovom “‘Arapsko proljeće’ i islam” u utorak 15. svibnja 2018. u 17.30 sati u dvorani 1 (D-1) Filozofskog fakulteta.

Predavač će podsjetiti na događanja što su ih mediji, pomalo naivno, nazvali “arapskim proljećem”, i te će događaje povezati s njihovim temeljnim idejnim, kulturnim i socijalnim kontekstom, što ga predstavlja islam.

Predavanje je dio ciklusa “Bliski istok i izazovi modernog svijeta: politika, društvo, kultura” – https://www.ffzg.unizg.hr/turkolog/?p=2253

Životopis predavača

Daniel Bučan završio je studij arabistike u Beogradu. Od 1967. do 1990. radio je kao urednik u redakciji Trećeg programa Radio Zagreba. Od 1990. do 1991. bio je zamjenik ministra informiranja, od 1991. do 1993. savjetnik za kulturu predsjednika republike, od 1993. do 2008. bio je u službi vanjskih poslova kao veleposlanik (u Egiptu, Grčkoj, pri Vijeću Europe), a od 2008. je u mirovini. Objavio je niz radova o raznim aspektima arapske kulture, od predislamskog i klasičnog pjesništva do suvremenih idejnih, društvenih i političkih procesa u islamskim zemljama. Područje u kojem je njegov doprinos najznatniji jest srednjovjekovna arapska filozofija. Neka od njegovih važnijih autorskih djela uključuju Poimanje arabizma (Zagreb, Mladost, 1980.), Vrijeme islama (Zagreb, Školske novine, 1991.), Kako je filozofija govorila arapski (Zagreb, Demetra, 2009.) i Uvod u arapsku filozofiju (Split, Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet, 2013.). Od Bučanovih prijevoda kapitalnih djela islamske filozofije sa arapskog jezika treba istaknuti sljedeće: Averroes, Nesuvislost nesuvislosti (Zagreb, Naprijed, 1988.), Al-Gazali, Nesuvislost filozofâ (Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada, 1993.), Avicenna, Metafizika, sv. 1-2 (Zagreb, Demetra, 2011./2012.) i Knjiga o duši (Zagreb, Demetra, 2013.), Al-Farabi, Uzorita država (Zagreb, Demetra, 2011.) i Majmonid, Vodič za one što dvoje, sv. 1-2 (Zagreb, Demetra, 2008./2009.).

Daniel Bučan član je Hrvatskog filozofskog društva, Hrvatskog filološkog društva, Društva hrvatskih književnih prevodilaca, jedan od osnivača Paneuropske unije – Hrvatska, a obnašao je, među ostalim, dužnost tajnika Hrvatskog filološkog društva i prvog predstojnika Orijentalne sekcija Hrvatskog filološkog društva. Svojim radom zaslužio je više nagrada: godišnju nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca za najbolji prijevod godine 1988., godišnju nagradu HAZU za najbolje djelo u području filologije (2011.), nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca za životno djelo (2012.). Za svoje javno djelovanje odlikovan je u Hrvatskoj Spomenicom domovinske zahvalnosti, ordenom Reda hrvatskog trolista, te u Grčkoj ordenom Reda časti.