Najava predavanja mr. sc. Marine Bregovac Pisk
by

Mr. sc. Marina Bregovac Pisk
Hrvatski povijesni muzej, Zagreb

 

Ban Josip Jela─Źi─ç i njegovi sere┼żani u likovnim djelima vezanim uz 1848. i 1849. godinu (primjeri iz Zbirke slika i grafika Hrvatskog povijesnog muzeja)

 

Burna zbivanja u Austriji i Ugarskoj tijekom 1848. i 1849. godine ostala su zahvaljuju─çi napretku nove tehnike, litografije, gotovo trenutno zabilje┼żena na nizu grafi─Źkih listova. Ban Josip Jela─Źi─ç koji je upravo godine 1848. uveden u bansku ─Źast bio je predmetom velikog zanimanja brojnih umjetnika, od ┼íkolovanih do gotovo potpunih amatera. Na brojnim grafi─Źkim listovima prikazivan je u razli─Źitim odorama (kao ugarski konjani─Źki general, visoki ─Źasnik austrijske vojske, hrvatski ban u tzv. instalacionoj odori). Veliku pozornost izazivale su i bitke u kojima se borio kao i postrojbe kojima je zapovijedao, me─Ĺu kojima su se naro─Źito isticali njegovi vjerni pratioci sere┼żani. Za vrijeme opsade i neposredno nakon pada Be─Źa tiskan je niz listova na kojima su prikazani u borbama u gradu, ili pak kako mirno provode dane u njihovom logoru. Britkim su ih jezikom dotakle i be─Źke karikature tiskane u tom razdoblju. Bogat fond Zbirke slika i grafika Hrvatskog povijesnog muzeja vrijedan je izvor kako likovnih tako i dokumentarnih podataka vezanih uz po─Źetak banovanja i ratni put Jela─Źi─ça u dvije godine koje su potresle austrijsko prijestolje i uzburkale krunske zemlje; ovom prilikom bit ─çe kronolo┼íki predstavljena najzanimljivija likovna djela (slike i grafike) nastala u tom razdoblju ÔÇô listovi Carla Goebela, Josefa Heickea, Ferenca Kollar┼ża, Franza Xavera Zaldera, Anastasa Jovanovi─ça i drugih kao i djela Franza Schrotzberga i Josefa Kriehubera koja su poslu┼żila kao predlo┼íci drugim umjetnicima.

 

Biobibliografija

Marina Bregovac Pisk, ro─Ĺena 1956. godine u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je godine 1979. povijest umjetnosti kao glavni i engleski jezik kao drugi predmet. Magistrirala je 2003. godine na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, s temom Grafi─Źki listovi 1848-1849. godine (mentor dr. sc. Zvonko Makovi─ç). Od 1982. godine radi u Povijesnom muzeju Hrvatske (danas Hrvatskom povijesnom muzeju) kao kustos Zbirke slika, grafika i skulptura nastalih u razdoblju do po─Źetka 20. stolje─ça. Stru─Źno i znanstveno obra─Ĺuje Zbirku, sudjeluje u odabiru i katalogiziranju predmeta za povijesne izlo┼żbe koje Muzej redovito prire─Ĺuje (npr. Znamenja vlasti i ─Źasti u Hrvatskoj u 19. stolje─çu, Godina 1848. u Hrvatskoj i druge). Autorica je dva muzejska kataloga zbirki, te nekoliko kataloga povremenih izlo┼żaba.

Izbor iz bibliografije:

ÔÇťIvan Kukuljevi─ç Sakcinski ÔÇô sakuplja─Ź umjetnina.ÔÇŁ u: Muzeologija. Br. 32. Muzejski dokumentacijski centar. Zagreb, 1995., 14-22.

ÔÇťZbirka slika unutar Narodnoga muzeja nekad i danas u Hrvatskom povijesnom muzeju.ÔÇŁ u: Zbornik radova sa znanstvenog skupa Na┼í Museum. Zagreb, 1998., 85-92.

Zbivanja 1848.-1849. na grafikama. (Katalog dijela muzejske zbirke grafika). Hrvatski povijesni muzej. Zagreb, 2000.

┼Żivot u pala─Źi. (Izlo┼żba i vodi─Ź Hrvatskog povijesnog muzeja). Hrvatski povijesni muzej. Zagreb, 2004.

ÔÇťJosip Jela─Źi─ç u grafikama suvremenika.ÔÇŁ u: KAJ. ─îasopis za knji┼żevnost, umjetnost, kulturu. Br. 1-2. God. XXXIX. Zagreb, 2006., 75-92.

Portreti u Zbirci grafika Hrvatskog povijesnog muzeja. (Katalog dijela muzejske zbirke grafika). Hrvatski povijesni muzej. Zagreb, 2009.

 

Podijelite Više
by

Mag. Jovan Pešalj
Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu

 

 

Najimpresivnija granica centralne Evrope. Habzburška granica prema Osmanskom carstvu 1739-1791.

 

Nakon Karlova─Źkog (1699) i Po┼żareva─Źkog mira (1718) Habzbur┼íka monarhija i Osmansko carstvo su se od neprijatelja pretvorili u dobre susede. Ova promena se odrazila i na Vojnu krajinu. Be─Ź je po─Źeo da koristi kraji┼íke trupe na dalekim evropskim rati┼ítima, gde su dale veliki doprinos habzbur┼íkoj vojnoj istoriji. Promena u habzbur┼íko-osmanskim odnosima je tako─Ĺe preobrazila prirodu habzbur┼íke granice prema Osmanskom carstvu. Precizno definisana i obele┼żena grani─Źna linija je zamenila pojas ┬źni─Źije zemlje┬╗ gde je i u periodima mira tinjao sukob niskog intenziteta. Od toga trenutka na dalje, podanici sa obe strane su u budu─çnosti imali da budu dobri susedi, da u┼żivaju u miru i bezbednosti i da pravedno koriste zajedni─Źke grani─Źne resurse. Oba carstva su se iskreno posvetila ovom procesu.

Predavanje ┼żeli da skrene pa┼żnju na mnoge moderne karakteristike ove granice, koje su u drugim krajevima Evrope za┼żivele tek decenijama kasnije. Tako je nova grani─Źna linija sledila vojnostrate┼íke zahteve i ┬źprirodne granice┬╗, zanemaruju─çi istorijske me─Ĺe pokrajina i poseda. Posle mleta─Źko-osmanske granice, to je izgleda bila prva precizno povu─Źena i obele┼żena dr┼żavna grani─Źna linija u Evropi. U odnosu na Venecijance, Habzburgovci su uspeli da od granice stvore daleko efikasnije sredstvo za nadzor i kontrolu migracija. Posebno je zna─Źajan u tom pogledu bio stalni sanitarni kordon, zdravstvena institucija bez premca u istoriji Evrope, koja se protezala 2000 km od Jadranskog mora do Ukrajine.

Ove karakteristike su do┼íle do posebnog izra┼żaja posle Beogradskog mira (1739), kada se grani─Źna linija stabilizovala na velikim rekama, te ─çe te┼żi┼íte predavanja biti na ovom periodu. Nove funkcije granice su zna─Źile i nove du┼żnosti za kraji┼ínike, koje nisu uvek lako podnosili. S druge strane, sveobuhvatni i razra─Ĺeni sistem kontrole je dosta uticao na razvoj putnih isprava, identifikacije i imigracione politike u centralnoj Evropi.

 

Biobibliografija

9/2002. diplomirani istori─Źar, Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu. 2003.-2004. vojni rok. Od 3/2005. asistent na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. 3/2008. magistar istrorijskih nauka, Filozofski Fakultet, Univerzitet u Beogradu (Jugoisto─Źna politika Austrije 1699-1718. Magistarski rad odbranjen 26. 2008. na Univerzitetu u Beogradu). Od 5/2009. doktorsko istra┼żivanje Habzbur┼íko-osmanska granica i kontrola horizontalne mobilnosti, 1739.-1791., Univerzitet u Beogradu. 02/2010.-05/2010., 8/2010., 8/2011. boravak i istra┼żivanje na Institutu za istoriju Univerziteta u Be─Źu. Stipendija Saveznog ministarstva nauke Republike Austrije

Izbor iz bibliografije:

“Izme─Ĺu vra─Źa i lekara: obele┼żja zdravstvene kulture.” u: Foti─ç, A. (ur.). Privatni ┼żivot u srpskim zemljama u osvit modernog doba. Clio. Beograd, 2005., 475-504.

Istorijski izve┼ítaj o Po┼żareva─Źkom miru Vendramina Bjankija. Narodni muzej Po┼żarevac. Po┼żarevac, 2008. (komentari)

ÔÇťEarly Eighteenth Century Peacekeeping: How Habsburgs and Ottomans Resolved Several Border Disputes after Carlowitz.ÔÇŁ u: Mitev, P.┬á – Parvev, I. – Baramova, M. – Racheva V. (ur.). Empires and Peninsulas Southeastern Europe between Carlowitz and the Peace of Adrianople, 1699-1829. Lit Verlag.Berlin, 2010., 29-42.

ÔÇťNadzor i kontrola stranaca u 18. veku: slu─Źaj Habzbur┼íke monarhije.ÔÇŁ u: Beogradski istorijski glasnik. 2. Beograd, 2011., 177-190.

The Peace of Passarowitz 1718. Central European Studies, West Lafayette, IN: Purdue University Press. 2011. (uredio zajedno sa Charlesom Ingraom i Nikolom Samard┼żi─çem) ÔÇťMaking a Prosperous Peace. Habsburg Diplomacy and Economic Policy at Passarowitz.ÔÇŁ u: Ingrao, Charles ÔÇô Samard┼żi─ç, Nikola ÔÇô Pe┼íalj, Jovan (ur.). The Peace of Passarowitz 1718.West Lafayette,IN:PurdueUniversity Press. 2011., 141-157.

Podijelite Više
by

Sanja Lazanin

Institut za migracije i narodnosti, Zagreb

 

Visoko plemstvo u habsburškim vojnokrajiškim reformama u 18. stoljeću

 

Uloga visokog plemstva porijeklom iz raznih krajeva Europe u habsbur┼íkoj slu┼żbi na prostoru Hrvatsko-slavonske vojne krajine elaborirana je u nizu radova vojnokraji┼íke historiografije. U svom izlaganju usredoto─Źit ─çu se, s jedne strane, na ulogu, sastav i porijeklo plemi─ça koji su imali va┼żne zapovjedne (kako vojne tako i administrativne) funkcije u Vojnoj krajini. S druge strane, pozornost ─çe biti usmjerena na njihove stale┼íke pozicije u dr┼żavnoj politici, odnosno, u vo─Ĺenju vojnokraji┼íkih poslova, napose na njihovu formalno-pravnu ulogu i utjecaj. Kraj 17. stolje─ça, a osobito 18. stolje─çe, predstavljaju u povijesti Vojne krajine razdoblje njezine transformacije kako u prostornom tako i u funkcionalno-organizacijskom smislu. Nastojanja oko preure─Ĺenja te institucije o─Źitovala su se u brojnim reformama ─Źiji su predlaga─Źi i nositelji potjecali iz krugova visokog plemstva. Upravo se u tom razdoblju mo┼że uo─Źiti promjena u na─Źinu upravljanja Vojnom krajinom te promjena uloge unutra┼ínjoaustrijskog i drugog plemstva u habsbur┼íkoj slu┼żbi. Stale┼íki sustav upravljanja Vojnom krajinom postupno je zamijenjen centraliziranom upravom moderne dr┼żave, utemeljenom u prosvjetiteljskim reformama. U priop─çenju ─çe navedeni problemi biti konkretizirani na razini personalizacije pojedinih plemi─ça iz obitelji Carafa, Rabatta, Khevenh├╝ller, Hildburghausen i drugih. Na temelju pisanih izvora naglasit ─çe se dva aspekta djelovanja visokog plemstva u Vojnoj krajini: prvo, kako su shva─çali svrhu Vojne krajine i u kojoj je mjeri njihovo reformsko djelovanje bilo u funkciji habsbur┼íkoga strate┼íkog plana pretvaranja u europsku silu, i drugo, kako se taj plan odra┼żavao na njihov stav prema vojnokraji┼íkom stanovni┼ítvu osobito vojnicima kraji┼ínicima.

 

Biobibliografija

Sanja Lazanin ro─Ĺena je 1970. u Vinkovcima. Na Filozofskom fakultetu Sveu─Źili┼íta u Zagrebu diplomirala njema─Źki jezik i knji┼żevnost i povijest. Na istom fakultetu 2002. obranila magistarski rad s temom iz hrvatske vojnokraji┼íke povijesti ranoga novog vijeka. Doktorsku disertaciju iz komparativne urbane historije obranila 2006. Od 1998. radi u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu. Kra─çe vrijeme boravila u Grazu (1998. i 1999.) na stru─Źnom usavr┼íavanju. Bavi se temama iz hrvatske povijesti ranoga novog vijeka (vojnokraji┼íka povijest, egohistorija, stereotipi, urbana historija, etni─Źke teme) i njema─Źkom paleografijom. Sudjelovala na vi┼íe znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. Objavila knjigu (Priru─Źnik iz njema─Źke paleografije, Zagreb, 2004). Od 2000. ─Źlanica uredni┼ítva znanstvenog ─Źasopisa Migracijske i etni─Źke teme, a od 2009. glavna urednica istog ─Źasopisa. Kao vanjska suradnica sudjeluje u izvo─Ĺenju dodiplomske i poslijediplomske nastave na Filozofskom fakulteta Sveu─Źili┼íta u Zagrebu.

Izbor iz bibliografije:

ÔÇťJ. W. Valvasor and J. Rabatta on the Croatian Military Border in 1689 and 1719. Stereotypes and mentality in the Triple Frontier comparative perspectives.ÔÇŁ u: Roksandi─ç, Drago (ur.). Microhistory of the Triplex Confinium. Intarenational Project. Conference Papers. Budapest,┬á 1998., 89-110. (u koautorstvu s Dragom Roksandi─çem)

ÔÇťJedno vi─Ĺenje hrvatske povijesti i narodnosti krajem 18. stolje─ça.ÔÇŁ u: Her┼íak, Emil (ur.). Etni─Źnost i povijest. Zagreb, 1999., 149-161.

ÔÇťHabsburg Military Conscription and Changing Realities of┬á the Triplex Confinium (16th ÔÇô 18th Centuries).ÔÇŁ u: Roksandi─ç, Drago –┬á ┼átefanec, Nata┼ía (ur.). Constructing Border Societies on the Triplex Confinium. Budapest, 2000., str. 91-117. (u koautorstvu s Nata┼íom ┼átefanec)

ÔÇťGranice u Europi.ÔÇŁ u: Me┼żnari─ç, Silva (ur.) Etni─Źnost i stabilnost u 21. stolje─çu. Zagreb, 2002., 103-130. (u koautorstvu s Emilom Her┼íakom)

ÔÇťGrof Josip Rabatta i slika hrvatskih kraji┼ínika (kraj 17. i po─Źetak 18. stolje─ça).ÔÇŁ u: Migracijske i etni─Źke teme. God. 19. Br. 4. Zagreb, 2003., 413-432.

Priru─Źnik iz njema─Źke paleografije. Tipex. Zagreb, 2004.

ÔÇťStanovni┼ítvo Vinkovaca i Vukovara u razdoblju njihova oblikovanja u urbane cjeline: kraj 18. i po─Źetak 19. stolje─ça.ÔÇŁ u: Migracijske i etni─Źke teme. God. 23. Br. 3. Zagreb, 2007., 225-249.

ÔÇťEtni─Źke i konfesionalne skupine u isto─Źnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu u 18. i po─Źetkom 19. stolje─ça.ÔÇŁ u: Razprave in gradivo. Br. 56-57. 2008., 190-211.

ÔÇťNastanak modernih gradova ÔÇô Vinkovci i Vukovar.ÔÇŁ u: Bi┼íkupi─ç, Bo┼żo (gl. ur.). Slavonija, Baranja i Srijem. Vrela europske civilizacije. Sv. 1. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Galerija Klovi─çevi dvori. Zagreb, 2009., 365-372.

 

Podijelite Više
by

Hannes Grandits
Humboldtovo sveu─Źili┼íte u Berlinu, Institut za znanosti o povijesti

 

Ukidanje vojnokraji┼íkog sustava i promjene u obiteljskim gospodarstvima: studija slu─Źaja

 

In meinem Vortrag m├Âchte ich am Beispiel der Banalgrenze die sozialen Bedingungen, Ver├Ąnderungen und Dynamiken in den letzten Jahrzehnten vor und w├Ąhrend der Aufl├Âsung der Milit├Ąrgrenze zum Thema machen. Es soll dabei vor allem um die Familienwirtschaften gehen und wie diese durch die sich recht grunds├Ątzlich ver├Ąndernden gesellschaftlichen Rahmenbedingungen zu sehr weitreichenden Umorientierungen gezwungen wurden.

 

Biobibliografija

Hannes Grandits ist seit dem Sommersemester 2010 Professor am Institut f├╝r Geschichte an der Humboldt-Universit├Ąt zu Berlin und war davor Dozent f├╝r S├╝dosteurop├Ąische Geschichte am Institut f├╝r Geschichte der Universit├Ąt Graz bzw. im Studienjahr 2008/09 Vertretungsprofessor am Institut f├╝r Ost- und S├╝dosteurop├Ąische Geschichte der Ludwig-Maximilians-Universit├Ąt in M├╝nchen. In seiner j├╝ngsten wissenschaftlichen Arbeit hat er sich intensiv mit der Geschichte des sp├Ątosmanischen Balkan sowie der sp├Ąthabsburgischen Gesellschaft besch├Ąftigt und europ├Ąisch vergleichend an einer Geschichte von Familie und sozialer Sicherheit gearbeitet.

Izbor iz bibliografije:

Familie und sozialer Wandel im l├Ąndlichen Kroatien (18.-20. Jahrhundert). (Zur Kunde S├╝dosteuropas Bd. 32) B├Âhlau. Wien ÔÇô K├Âln ÔÇô Weimar, 2002.

ÔÇťDer Kampf um ein Visum: Alltagshintergr├╝nde s├╝dalbanischer Arbeitsmigration nach Griechenland.ÔÇŁ u: Kaser, K. – Pichler, R. – Schwandtner-Sievers, S. (ur.). Die weite Welt und das Dorf. Migration in Albanien am Ende des 20 Jahrhunderts. B├Âhlau. Graz ÔÇô Wien ÔÇô K├Âln, 2002., 188-217.

Familie und sozialer Wandel im l├Ąndlichen Kroatien, 18.-20. Jhdt. B├Âhlau. Wien, 2002. Distinct Inheritances. Property, Family and Community in a Changing Europe. LIT.Berlin, 2003. (hrsg. mit P. Heady)

Birnbaum der Tr├Ąnen. Lebensgeschichtliche Erinnerungen aus dem alten Jugoslawien. B├Âhlau. Wien, 2003. (hrsg. mit K. Kaser)

Popis Like i Krbave 1712. godine: obitelj, zemlji┼íni posjed i etni─Źnost u jugozapadnoj Hrvatskoj. Prosvjeta.Zagreb, 2003. (hrsg. gem. mit Karl Kaser und Siegfried Gruber)

The Power of ÔÇťArmchairÔÇŁ Politicians: Ethnic Loyalty and Political Factionalism among Herzegovinian Croats. u: Bougarel, X. – Helms, E. – Duijzings G. (ur.). The New Bosnian Mosaic. Identities, Memories and Moral Claims. Ashgate. Aldershot ÔÇôBurlington, 2007., 101-122.

Herrschaft und Loyalit├Ąt in der sp├Ątosmanischen Gesellschaft. Das Beispiel der multikonfessionellen Herzegowina. B├Âhlau. Wien, 2008.

YugoslaviaÔÇÖs Sunny Side. A History of Tourism in Socialism, 1950s-1980s. CEU Press.Budapest -New York, 2010. (hrsg. mit K. Taylor)

ÔÇťL├Ąndliches und st├Ądtisches Familienleben im Wandel: die Habsburgermonarchie zwischen 1848 und 1918.ÔÇŁ u: Rumpler, H. – Urbanitsch P. – Harmat, U. (ur.). Die Habsburgermonarchie 1848 ÔÇô 1918. Band IX. Sozialgeschichte. Verlag der Akademie der Wissenschaften. Wien, 2010., 621-699.

Conflicting Loyalties in the Balkans. The Great Powers, the Ottoman Empire and Nation-Building. I. B. Tauris.London, 2011. (hrsg. mit N. Clayer u. R. Pichler)

Kinship and Social Security in Contemporary Europe. Vol. I: Family and the State during the Century of Welfare: Eight countries. Campus. Frankfurt/M. -New York, 2011.

Podijelite Više
by

Dr. sc. ┼Żeljko Holjevac, doc.

Filozofski fakultet Sveu─Źili┼íta u Zagrebu

 

Povijesti krajiških pukovnija: domašaji i poticaji

 

Pisanju povijesti pojedinih pukovnija habsbur┼íke Vojne krajine u hrvatskim zemljama i izvan njih pristupilo se sredinom 19. stolje─ça, kada se napunilo, ovisno o dinamici nastanka pojedinih pukovnija, stotinu godina njihova postojanja. Bilo je to u vrijeme kada je ve─ç pomalo anakrona Vojna krajina ulazila u zavr┼ína desetlje─ça svoga dugog trajanja i kada je do┼ílo na red svojevrsno vrednovanje vojni─Źkih u─Źinaka kraji┼íkih pukovnija kao sastavnice ukupne carsko-kraljevske austrijske vojske. Bilo je to svakako i u vrijeme kada su razli─Źiti oblici romanti─Źarske ÔÇťVaterlandsliebeÔÇŁ upravljali pona┼íanjem ve─çine ljudi i kreirali tendencije u kulturnome stvarala┼ítvu, a utjecali su i na ljudsku svakodnevicu. U Hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini radilo se to, kako i prili─Źi vojni─Źkoj instituciji, organizirano i subordinirano: na temelju zapovijedi Glavnog zapovjedni┼ítva u Zagrebu od 7. o┼żujka 1845., dakle ÔÇťpo zadatkuÔÇŁ (onako kako se u Vojnoj krajini manje-vi┼íe ─Źinilo i sve ostalo). Tada je zagreba─Źka ÔÇťGeneral CommandoÔÇŁ po intenciji from above, tj. po naputku Dvorskog ratnog vije─ça (Hofkriegsrat) u Be─Źu, nalo┼żila podre─Ĺenim pukovnijskim zapovjedni┼ítvima da se pobrinu za prikupljanje potrebnih obavijesti, njihovu obradu i pisanje pukovnijskih povijesti. Rezultat je u svakoj kraji┼íkoj pukovniji trebala biti ÔÇťvlastita pukovnijska povijest, koja treba kronolo┼íkim redom, koliko je mogu─çe to─Źno, sadr┼żavati sve doga─Ĺaje, ┼íto su se tijekom vremena zbili [u svezi] s pukovnijom kao vojnom postrojbom od njezina postankaÔÇŁ,┬á kako se tim povodom izrazio zapovjednik Ogulinske pukovnije pukovnik Stefan ┼áupljikac von Vitez u pismu umirovljenome pukovniku Franji Holjevcu, zamoliv┼íi ga da svojim znanjima o vremenu prije Napoleonovih ratova, o ─Źemu u tada┼ínjem ogulinskom pukovnijskom arhivu nije bilo nikakvih sa─Źuvanih dokumenata, pomogne u pisanju povijesti te pukovnije.

Rad na pukovnijskim povijestima prepu┼ítao se u pravilu upravnim satnicima, ljudima koji su kao ─Źelne osobe upravnih odjela (Grenz-Verwaltung-Abtheilung) u svakoj pukovniji bili zadu┼żeni za ekonomske, dru┼ítvene i ostale ÔÇťpredmeteÔÇŁ koji nisu ulazili u opseg pojma zapovijedanja ljudstvom u ratu i miru kao ─Źisto vojni─Źkoga posla (u u┼żem smislu te rije─Źi). Oni su toj zada─çi pristupili onako kako su najbolje znali i umjeli: pojedinci vi─Źniji peru bili su izda┼íniji u svojim zapa┼żanjima, dok su se ostali prete┼żno zadovoljavali razmjerno povr┼ínijim eksplikacijama. Pisali su na njema─Źkom jeziku, slu┼żbenom jeziku u Vojnoj krajini. Oslanjali su se na vlastite uvide i raspolo┼żive dokumente koji su im se na┼íli pri ruci, a pri sastavljanju pojedinih dijelova svojih knjiga koristili su se i razli─Źitim podacima iz druge ruke, ponekad ih i doslovno preuzimaju─çi. Samo pri izno┼íenju ─Źinjenica vezanih uz vrijeme kada su neposredno bili u slu┼żbi pukovnije kao upravni satnici, njihova se autorska izvornost mo┼że smatrati potpunom i autenti─Źnom. Te┼żi┼íte je njihova stvarala─Źkog napora bilo usmjereno prema opisivanju uistinu brojnih ratnih pohoda u kojima su sudjelovale kraji┼íke pukovnije, budu─çi da je tijekom druge polovice 18. i prve polovice 19. stolje─ça jedva i bilo desetlje─ça u kojem one nisu morale odlaziti nekamo na boji┼íte. Pored toga, iako u drugome planu i u sjeni dominantne vojne komponente, u zapisima koji su potekli iz pera kraji┼íkih upravnih satnika ima i razli─Źitih narativnih i statisti─Źkih obavijesti i o drugim segmentima ljudske stvarnosti, kao ┼íto su poljoprivreda, obrt i trgovina, promet i veze, vjere i crkve, ┼íkolstvo, prirodne osobitosti, kulturno-povijesne znamenitosti itd. Neki su zapisi ukori─Źeni i tiskani kao knjige, a ostali koji su do danas pre┼żivjeli sa─Źuvani su u jednoj ili vi┼íe rukopisnih ina─Źica. Tako su npr. u karlova─Źkom dijelu Vojne krajine tiskane povijesti Ogulinske i Oto─Źke pukovnije, dok je povijest Slunjske pukovnije sa─Źuvana u Zbirci rukopisa Hrvatskog dr┼żavnog arhiva u Zagrebu, jednako kao i povijest Li─Źke pukovnije (postoji ─Źak nekoliko dovr┼íenih i nedovr┼íenih verzija povijesti te pukovnije s potpisima razli─Źitih autora). U usporedbi s ÔÇťlinijskimÔÇŁ pukovnijama, tj. redovnim postrojbama carsko-kraljevske vojske, ─Źije su povijesti ve─çim dijelom tiskane, neke i u vi┼íe razli─Źitih izdanja (ponajbolji uvid u to pru┼ża knji┼żnica Ratnog arhiva u Be─Źu), kraji┼íke su pukovnije svojim povijestima skromno zastupljene u kontekstu te vojske kao cjeline, a njihove su povijesti samo manjim dijelom ugledale svjetlo dana.

S obzirom na vrijeme u kojem su nastale, povijesti kraji┼íkih pukovnija, u mjeri u kojoj ih ima, predstavljaju danas vrijedan povijesni izvor, i to podjednako one koje nisu objavljene kao i one koje su objavljene. ┼átovi┼íe, ove druge su i danas, stolje─çe i pol kasnije, naj─Źe┼í─çe jedina ili gotovo jedina priru─Źna ÔÇťliteraturaÔÇŁ o povijesti pojedinih kraji┼íkih pukovnija, iako svojedobno nisu nastale kao plod rada povjesni─Źara niti mogu dati odgovor na mnoga pitanja koja ljudi iz struke danas mogu postaviti. Svjedoci smo u novije vrijeme o┼żivljavanja interesa za povijesti kraji┼íkih pukovnija: neke se prevode s njema─Źkoga i ponovno objavljuju na hrvatskome jeziku, neki se rukopisi sustavno prire─Ĺuju za tisak, a neka djela slu┼że i kao pa┼żnje vrijedan poticaj za nova istra┼żivanja koja nu┼żno moraju biti znanstveno utemeljena i oslonjena na arhivsko i drugo gradivo. Fascinantno obimno i silno fragmentarno u isto vrijeme, to je gradivo takvo da za pojedina pitanja nudi sjajne mogu─çnosti detaljne obrade, dok za druga jedva ostavlja prostor za osnovnu orijentaciju. Pritom su sa─Źuvani primarni fondovi nastali djelovanjem kraji┼íkih pukovnija vrlo ─Źesto krajnje oskudni, dok su neki va┼żni sekundarni fondovi poput npr. fonda Dvorskog ratnog vije─ça u Be─Źu u stoljetnome kontinuitetu gotovo nesavladivi za istra┼żiva─Źa koji se danas kao pojedinac ┼żeli oku┼íati u pisanju povijesti kraji┼íkih pukovnija kao sinteza ili u izradi ambicioznije specijalisti─Źke rasprave o pojedinim aspektima njihove pro┼ílosti sa znanstvenoga stajali┼íta. U jednom i u drugom slu─Źaju, poznavanje njema─Źkoga jezika i njema─Źkoga pisma je nu┼żno, posla ima vi┼íe nego dovoljno, ali je i profesionalni izazov utoliko na razli─Źite na─Źine vi┼íestruko primamljiv.

 

Biobibliografija

┼Żeljko Holjevac ro─Ĺen je 15. prosinca 1973. u Brinju. Osnovnu je ┼íkolu polazio u rodnom mjestu, a gimnaziju u Oto─Źcu i Senju. Akademski stupanj doktora povijesnih znanosti stekao je 2006. na Filozofskom fakultetu Sveu─Źili┼íta u Zagrebu. Bio je asistent u Institutu dru┼ítvenih znanosti ÔÇťIvo PilarÔÇŁ u Zagrebu. Od 2007. zaposlen je kao docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavao je na Hrvatskim studijima i U─Źiteljskom fakultetu Sveu─Źili┼íta u Zagrebu, a jedan semestar i na Filozofskom fakultetu Sveu─Źili┼íta u Splitu. Istra┼żiva─Źki je vi┼íe puta boravio u inozemstvu, najvi┼íe u arhivima i knji┼żnicama u Be─Źu i Budimpe┼íti. Predsjednik je Dru┼ítva za hrvatsku povjesnicu i Dr┼żavnog povjerenstva za natjecanje u─Źenica i u─Źenika osnovnih i srednjih ┼íkola iz povijesti, a kao vanjski suradnik vodi Podru─Źni centar Instituta dru┼ítvenih znanosti ÔÇťIvo PilarÔÇŁ u Gospi─çu. Bavi se prete┼żno Vojnom krajinom i gradi┼í─çanskim Hrvatima, hrvatsko-ma─Ĺarskim odnosima i razli─Źitim srodnim temama s te┼żi┼ítem na modernom i suvremenom razdoblju. Sudjelovao je dosad s priop─çenjima na vi┼íe me─Ĺunarodnih i doma─çih znanstvenih skupova, konferencija, kongresa, simpozija, seminara, kolokvija, tribina i okruglih stolova. Kao autor ili suautor objavio je pet znanstvenih i jednu popularnu knjigu, vi┼íe znanstvenih radova i stru─Źnih priloga u doma─çim i inozemnim ─Źasopisima i zbornicima, te ud┼żbenik povijesti za sedmi razred osnovne ┼íkole i tre─çi razred gimnazije. Uredio je i dva zbornika radova, od ─Źega jedan u dvije knjige.

Izbor iz bibliografije:

Gospi─ç u Vojnoj krajini (1689. – 1712. – 1881.). Prilog slici gospi─çke pro┼ílosti. Hrvatski zemljopis. Zagreb, 2002.

Brinjsko-li─Źki ustanak 1746. godine. Meridijani. Samobor, 2004.

Ivan Dominik Vukasovi─ç. Zemljopisni i povijesni novi opis Karlova─Źkog generalata u Kraljevini Hrvatskoj (1777.). Dr┼żavni arhiv. Gospi─ç, 2005. (priredio ┼Żeljko Holjevac)

Gradi┼í─çanski Hrvati u Ma─Ĺarskoj i Hrvati u Slova─Źkoj. Analiza hrvatskih naselja u zapadnoj Ma─Ĺarskoj i Slova─Źkoj. Croatica. Zagreb ÔÇô Budapest ÔÇô Bratislava, 2006. (u koautorstvu s Tomislavom Jeli─çem)

Hrvatsko-slavonska Vojna krajina i Hrvati pod vla┼í─çu Osmanskoga Carstva u ranome novom vijeku. 2. svezak Hrvatske povijesti u ranome novom vijeku. Barbat & Leykam International. Zagreb, 2007. (u koautorstvu s Nenadom Moa─Źaninom)

Gackom kroz povijest. Hrvatski radio Oto─Źac. Oto─Źac, 2009.

Ogulinska pukovnija (1746.-1873.). Polazišta. Matica hrvatska. Ogulin, 2012. (u tisku)

Podijelite Više