Autor: Matko Matija Marušić

2.godina diplomskog studija

Graditeljske baštine povijesnih cjelina i mijene koje su oblikovale urbana tkiva, vrlo je često teško rekonstruirati u njihovoj punini. Ne misli se, dakako, na rekonstruiranje u stvarnom povijesnom prostoru, već na rekonstrukciju u nekom od digitalnih  medija; na rekonstrukciju koja je podjednako mišljena za stručnjake i za zainteresiranu javnost.

U posljednjem je desetljeću, na krilima razvoja cjelokupne kompjuterske djelatnosti, svima onima koji se bave gradovima i njihovim povijestima, na raspolaganju cijeli niz instrumenata koji pomažu u vizualiziranju rezultata arhivskih istraživanja koji su predočeni u tekstu znanstvenih radova. Upravo taj prijenos rezultata iz teksta u sliku, ili pak interaktivnu stranicu, omogućuje jasnije predstavljanje rezultata istraživanja proizašlih iz tradicionalnog oruđa povjesničara i povjesničara umjetnosti, dok se s druge strane otvara mogućnost predstavljanja mijena u urbanim tkivima krugu ljudi puno širem od znanstvene zajednice, a samorazumljive su i mogućnosti na polju kulturnog turizma.

                U posljednje je vrijeme pažnju opravdano zaokupio projekt Vizualiziranje Venecije (Visualizing Venice); projekt koji je iznikao kao suradnja Sveučilišta Duke (Durham-NC, SAD), Sveučilišta u Padovi te kompanije Nesting Scrl, a vode ga povjesničarke arhitekture Caroline Bruzelius i Donatella Calabi. Projekt na predočenim premisama za cilj ima predstaviti izgled pojedinih dijelova grada vezanih uz jedan ključni element prostora koji je oblikovao njegov izgled. Takav je slučaj prostora oko najznačajnijeg venecijanskog dominikanskog samostana, SS. Giovanni e Paolo (San Zanipolo), te Scuole Grande di San Marco koji je odabran za prvi cilj istraživanja projekta Vizualiziranje Venecije. Uslijedili su i ostali dijelovi grada (Arsenale, crkva Carità i blok u kojem se danas nalazi Galerie dell’Accademia), dok je pažnja skrenuta i na fenomen venecijanskog Geta kao teme istraživanja u kojoj se putem proučavanja arhitekture najrječitije mogu pokazati socijalne i ekonomske posebitosti Geta kao izdvojene cjeline unutar grada. Tema venecijanskog Geta bila je predmet radionice namijenjene studentima i doktorandima humanističkih i tehničkih disciplina. Organizirana od University of Duke, Università IUAV di Venezia, Venice International University, uz suradnju UNESCO-vog ureda u Veneciji i novčanu potporu The Gladys Krieble Delmas Foundation iz New Yorka, radionica pod nazivom Visualizing Venice: The Ghetto of Venice. Digital Visualization Workshop 2013 – Visualizing Changes Over Time and Transformations in Built Landscape održana je na otoku San Servolo od 4. do 14. lipnja. Nekadašnji benediktinski samostan San Servolo danas je odlično opremljeni sveučilišni centar s prostranim Mac labom koji je bio glavno mjesto održavanja intenzivnog programa radionice. Jednako su tako bila organizirana vodstva po prostorima židovske prisutnosti u Veneciji koje je radionica problematizirala. Uz tri Geta u Canarregiu (Ghetto Nuovo, Vechio i Nuovissimo) kojim su nas provele Donatella Calabi i Isabela di Leonardo, profesorica povijesti arhitekture na sveučilištu IUAV, posjetili smo staro i novo groblje na Lidu.

                Sama se radionica sastojala od dva dijela. U prvom su tjednu bili predstavljeni programi u kojima se mogu ostvariti osnovni modeli građevina ili građevnih cjelina te koji su se potom mogli geolocirati. Ti su modeli bili izrađeni u SketchUp-u, a potom su se prenijeli u program q-GIS. Posebnu je cjelinu zauzimala Fotogrametrija (Photogrammetry). Taj program omogućuje stvaranje preciznih 3D modela koji se dobivaju iz (barem) nekoliko desetaka fotografija predmeta koji se ovim programom htio rekonstruirati. Kako je radionica zamišljena tako da polaznicima pruži više od osnovnog uvoda u tehnike digitalnih rekonstrukcija, fotogrametrijom smo izradili modele iz vlastitih fotografija grobnih spomenika sa židovskog groblja na Lidu. Posljednji su dani prvog dijela bili rezervirani za nove mogućnosti predstavljanja povijesti, poput programa Omeka i Neatline. Njima je moguće na interaktivni način pokazati povijest nekog grada ili povijest sukoba, poput prostornog i vremenskog tijeka bitke.

                U drugom se dijelu radionice od polaznika tražila primjena stečenih vještina iz prvog tjedna. Podijeljeni u grupe u kojima se težilo što većoj različitosti, bilo po ključu polja studija ili specijalizacije, bilo po nacionalnosti i znanjima jezika. Svaka je od četiri grupe radila na prezentaciji zasebnog dijela povijesti i arhitekture venecijanskog geta, koristeći različita sredstva prezentacije rezultata istraživanja. Za „ozbiljnija“ istraživanja koja bi uključivala i arhivski rad nije bilo vremena, tako da je bilo važno usredotočiti se na određeni dio židovske povijesti u Veneciji, koji će se, jednom pretočen u narativ, predstaviti korištenjem odabrane digitalne tehnike. Prostori židovske prisutnosti u Veneciji, osnivanje Geta i dinamika njegova širenja (Ghetto Nuovo, Vecchio, Nuovissimo), ekonomija, gradnja sinagoga i prisutnost različitih židovskih zajednica, teme su kojima se pristupilo na različite načine. Rezultate radionice moguće je vidjeti na stranici: http://vimeopro.com/user10162055/the-ghetto-of-venice/video/68375604

Dakako, 3D rekonstrukcije odavno su sastavni dio stručnih radova, ali nova digitalna oruđa (doslovno prevodim sintagmu digital tools koja se koristi za označavanje ukupnosti programa) pružaju cijeli niz mogućnosti predstavljanja povijesti gradogradnje, i povijesti općenito, na način blizak novim generacijama. Povijest se tako lako približava na način koji je tim generacijama blizak, i na koji su naviknute, a način prijenosa i preuzimanja informacija nije bitno različit od uobičajenog služenja kompjuterom ili mobitelima u svakodnevnom životu. Kao pripadniku navedene generacije, čini mi se kako taj element digitalnih oruđa u procesu prezentacije kulturne baštine ne smije biti shvaćen kao jednostavno preuzimanje razumljivog jezika novim generacijama na štetu teksta. Upravo suprotno, kompjuterske rekonstrukcije povijesnih prostora ili spomenika koji više ne žive svojim punim opsegom, mogu poslužiti kao početna točka zaokupljanja pažnje zainteresiranima, kao i krajnji produkt istraživanja stručnjaka. Na tim idejama i počiva „pokret vizualiziranja“, kako ga je na samom završetku radionice nazvala C. Bruzelius.