Autorica: Anja Ivić

3.godina preddiplomskog studija

Samo djela Andyja Warhola u našoj neposrednoj blizini izazivaju znatiželju u mentalnim mapama mladih, a kamoli kad se tome pridoda i Jean-Michel Basquiat.
Bečki Kunstforum postavio je izložbu Warhol / Basquiat,  koja sadržava djela iz 1984/85. godine, načinjena u suživotu dvojice umjetnika u Warholovom poznatom Factoryju u New Yorku.

Kustos Florian Steininger postavio je izložbu u tri dijela; dio s djelima Warhola, dio sa zajedničkim djelima, te posljednji rezerviran za ona Basquiata. Izložba je dodatno obogaćena video projekcijom filma o nastajanju izložbe – u kojem komentira sami kustos – a može se poslušati odabrana lista pjesama koje savršeno odgovaraju uz postav i niz fotografija iz vremena nastajanja izloženih djela. Izložena djela Andya Warhola, kralja pop arta koji je već za života imao status ikone, institucije, odgovaraju i nastavljaju se na njegovo osobni stil formiran u nešto ranijem razdoblju. Djela s temama svakodnevnog života, potrošačke –  no i visoke kulture – u opreci su sa crtežima mladog umjetnika, kojem temeljni alat ostaje vlastita linija.
Retrospective (Reversal series) (1978) ujedinjuje fragmente njegovih prijašnjih djela: Marilyn Monroe, Campbell limenke juhe, cvijeće i električne stolice; dok Four White on White Mona Lisas, Four Gold on White Mona Lisas (1980) izravno citira tradiciju Leonarda da Vincija. Isto „radi“ i Last Supper (1986).
Ta djela su poprilično predvidljiva svakome tko je ikad pregledao opus umjetnika , tu je i Four multicoloured Marilyns (1979-1986), i upoznat je sa njegovim motivima, izravnim referencama na svakidašnjost, no i na tradiciju i velike majstore.
Osvježavajuće su slike Eggs (1982) i Crosses (1981/82), koje potiču na daljnje istraživanje njegovih djela nakon zlatne faze šezdesetih godina prošlog stoljeća.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Jean-Michel Basquiat, kojeg je možda ipak potrebno nešto više predstaviti, počinje kao graffiti umjetnik na ulicama New Yorka; kasnije se prebacuje u galerije i, konačno, u Factory.
Dva, naizgled suprotna svijeta, spaja uspješni galerist Bruno Bischofberger -blizak prijatelj i suradnik obojice – dovodeći mladog Jean-Michela svojem uzoru, i dovodeći Warholu osvježenje i inspiraciju za kojeg i sam kasnije priznaje da ga je naučio slikati drugačije.
Pozitivno obilježen svojim podrijetlom i rasom, Jean-Michel u svoje crteže uvodi elemente „primitivnih“ kultura kojima je inspiriran i s kojima se osjeća povezan, kao i poeziju, te miri slova i liniju. Oduševljava se dječjim crtežima i želi se vratiti naivnosti, nevinosti i zaigranosti pri stvaranju. S druge je strane svjestan nezastupljenosti drugih rasa u umjetnosti  – problematike Drugosti.
Tekst uklapa u većinu svojih crteža; Ivory Soap (1983), Jazz Embryo (1985), Root of Lung  (1986)
Naivnost dječjeg crteža prepoznaje se u djelu Photographer  (1983), kritiku suvremene situacije daje u djelu This Land (1981), a elemente religije pronalazimo u The Mosque  (1982) te u Four Big (1982).

Iznimno simpatično djelo je Brown Spots (Portrait of Andy Warhol as a Banana)  iz 1984, gdje ga povezuje sa spomenutim voćem zbog –  naravno – bljedolikog izgleda, dodajući platnu sivi potez na bananu, što sugerira Warholovu kosu.

 

Zanimljivo je i djelo Zydeco  (1984) monumentalnih dimenzija, u kojemu prikazuje snimanje glazbe, te daje svoju viziju istoimenog muzičkog žanra s kojim se osjeća povezano zbog svoje boje kože.

Basquiat kao dijete proučava udžbenik anatomije Gray’s Anatomy autora Henrya Graya i upijeni prikazi elemenata ljudskog tijela (preciznije, šake i kostiju) su prisutni na djelu Vitaphone  (1986), što samo ide u prilog njegovoj crtačkoj sposobnosti. Dakako, više njegovih djela moguće je vidjeti na samoj izložbi, u katalogu i iz drugih izvora.

 

 

Napokon dolazimo do dijela zajedničke proizvodnje, žarišnih točaka ovog postava. Na platnima velikih dimenzija (većina 200 x 300 cm) se radilo odvojeno; jedan bi započeo, a drugi ga dovršio, pri čemu u finalnoj verziji uglavnom možemo razaznati rukopis dvaju umjetnika posebno. Warholovi fragmenti sitotiska – neodvojivi od njega samog – kao i njegov ustoličeni stil, naslikana imena, brojke i naslovi energično nadopunjuju Basquiatovi crteži iskrivljenih lica tamne puti, geometrijskih likova i slova, nerijetko kasnije i prekriženih. Stariji pol tandema stvara staloženo, smireno, dok je mladi umjetnik potpuno suprotan sa svojom spontanošću i ekspresivnošću.
Izloženi Ailing Ali in Fight of Life (1984), Win $ 1’000’000 (1984), Bananas  (1985), Hellmann’s mayonnaise (1985) i General Electric (1985) sadrže tipične doprinose oba umjetnika; dok se na djelima Number 1 (1985), Cabbage  (1985), China (1984) i Dogs  (1985) elementi sve više integriraju, rezultirajući umreženijim rukopisom u kojem – možda ipak zbog neiskusnog oka autorice ovog teksta – nije na prvu moguće odrediti čiji je koji dio.

 

Na Stoves  (1985) Basquiat nadopunjuje forme štednjaka licima, dajući im karakter i unoseći život u svakodnevne predmete; dok Sin More  (1985) po mjeri spaja Basquiatov mladenački temperament i Warholovu uhodanost . Basquiat Warholovu smirenost –  gotovo flegmatičnost – potresa do temelja,  i on u to djelo unosi jednostavan natpis „sin more“, iz kojeg odjednom izvire energija; dvije jednostavne riječi spuštene u dvodimenzionalno platno u promatrača prenose impuls.

 

 

Jedna od nesumnjivo najdojmljivijih izložbi koju sam imala prilike posjetiti zaista je odlično koncipirana i popraćena zanimljivim, konciznim tekstom kojeg je, nažalost, na engleskom moguće pročitati jedino na zidovima galerije jer je katalog naime isključivo na njemačkom jeziku.
Izmorena pretraživanjem online rječnika, koji su neophodni mom statusu rekreativnog učenika njemačkog jezika, otkrila sam da se identični tekst Bruna Bischofbergera iz kataloga – kao i video same izložbe – lako pronađe na internetu u engleskom prijevodu, a s njim i originalni video dvojice umjetnika iz 1986. (naime, radi se o isječku iz zadnje epizode niza dokumentaraca State of the Art , a tema su vizualne umjetnosti 1980-ih). Vrijedi prevaliti put do Beča te odvojiti jedan vikend za obići ovu, ali i ostale izložbe koje su trenutno aktualne u austrijskom glavnom gradu.
Kolaboraciju dvaju ili više umjetnika imamo rjeđe priliku vidjeti, a pogotovo kad spona umjetnosti poveže dva odvojena svijeta da ih se podjednako na banalnoj, kao i na visoko osjetilnoj razini može usporediti sa yin-yang filozofijom. Da citiram naratora dokumentarca iz 1986, koji navodi:  „(…) Warhol found a medical in Basquiat. He was a young artist,who already had mythic stages, street smart with a touch of a natural, a rebel looking for the security of an understanding surrogate father.“