ODSJEK I STUDIJI ZA JUŽNOSLAVENSKE JEZIKE I KNJIŽEVNOSTI
Problematika južnoslavenskih jezika i književnosti predavala se i studirala od osnivanja modernoga sveučilišta i Mudroslovnoga fakulteta 1874. godine u okviru Katedre za filologiju slavensku, a od 1875./76. u sklopu Katedre za hrvatski ili srpski jezik i književnost. Ukratko, južnoslavenski jezici i književnosti studirali su se na Filozofskom fakultetu Sveučilištu u Zagrebu uglavnom uz studij za nastavnike hrvatskoga jezika i književnosti, kasnije na Odsjeku za jugoslavenske jezike i književnosti. Nakon osnivanja Odsjeka za kroatistiku, od 1994. Odsjek za slavenske jezike i književnosti uključuje u svoj sastav lektorat bugarskoga jezika, Katedru za makedonski jezik i književnost, Katedru za slovenski jezik i književnost te Katedru za srpsku i crnogorsku književnost. Nastava iz problematike bosanske književnosti studira se u sklopu kolegija iz poredbene povijesti južnoslavenskih književnosti ili u drugim izbornim kolegijima. Od ak. god. 1995./96. Odsjek za slavenske jezike i književnosti, pored jednojezičnih studija rusistike, polonistike, bohemistike te ukrajinistike i slovakistike, organizira jednopredmetni studij slavistike, kojemu su osnovica upravo spomenuti jednojezični studiji, s nekoliko općeslavističkih predmeta te mogućnošću izbora jednoga od južnoslavenskih jezika i književnosti kao B-predmeta. Od 1998./99. godine osamostaljuje se dvopredmetni studij slavistike (s težištem na južnoslavenskim jezicima i književnostima), koji ima naglašenu unutarnju fleksibilnost, nastava se izvodi jednogodišnjim izbornim kolegijima (s tendencijom prema semestralnim kolegijima). Otvorenošću prema općeslavističkim predmetima i trećemu slavenskom jeziku te osobito mogućnošću kombiniranja s drugim studijskim grupama, naročito onima na kojima se studiraju ostali slavenski jezici i književnosti, dvopredmetni studij južne slavistike omogućuje iskorake u nastavnom i znanstvenom angažmanu – u svemu usporedive sa studijima slavistike na stranim sveučilištima, a studentima daje priliku kompleksnijega studija prema srednjoeuropskim tradicijama, pa i zapadnim uzorima.
Stručnjaci za južnoslavenske jezike i književnosti u posljednjih nekoliko godina djeluju u potpuno novim uvjetima. Uz odsjeke za istočnoslavenske i zapadnoslavenske jezike i književnosti 2003. godine osnovan je i Odsjek za južnoslavenske jezike i književnosti, a južna slavistika razvila se kao samostalan studij s četiri međusobno ravnopravna studija (slovenskoga jezika i književnosti, srpskoga jezika te srpske i crnogorske književnosti, bugarskoga jezika i književnosti i makedonskoga jezika i književnosti), a u novom studiju u magistarskom studiju s tri usmjerenja: jezično-prevoditeljsko, književno-interkulturno i nastavničko usmjerenje studija srpskoga jezika i književnosti. S prihvaćanjem novoga studija, 2005. godine osnovane su Katedra za bugarski jezik i književnost i Katedra za poredbenu povijest južnoslavenskih jezika i književnosti.
Osobita pažnja posvećuje se u studiju južnoslavistički-poredbenom i interkulturnom pristupu, ali i pojedinim nacionalnim filologijama, odnosno književnostima. Studij ima oko 120 studenata, a trenutno je zaposleno 15 nastavnika (profesora, lektora i asistenata), uz 4-6 vanjska suradnika. Odsjek i pet katedara su imali ili imaju nekoliko projekata, uglavnom teorijsko-metodološke i poredbeno-interkulturne orijentacije (Moderne teorije povijesti književnosti, Hrvatsko-makedonski odnosi u drami i kazalištu, Hrvatska i slovenska književnost kao susjedne književnosti, Hrvatska i bliskosrodne kulturnojezične zajednice, Književni, jezični i kulturološki aspekti hrvatsko-makedonskih odnosa, Interkulturna povijest književnosti, itd.). Znanstveni projekti i cjelokupna znanstvena djelatnost profesora usmjerena je prvenstveno na književno-znanstvena istraživanja i predstavlja najrazvijenije, reprezentativno južnoslavističko središte u Hrvatskoj. Od simpozijske djelatnosti treba istaknuti bilateralne slavističke konferencije: četiri hrvatsko-slovenske i tri (zajedno sa Filozofskim fakultetom u Rijeci) hrvatsko-makedonske. U planu su i drugi bilateralni južnoslavistički znanstveni i stručni skupovi (hrvatsko-bugarski, hrvatsko-bosanski i hrvatsko-srpski).
Dugoročni ciljevi studija su: obrazovati stručnjake za sve južnoslavenske jezike i književnosti, njihove međusobne interkulturne odnose, pa i njihove odnose prema hrvatskom jeziku i književnosti, zatim obrazovati prevoditelje za bugarski, makedonski ili slovenski jezik te nastavnike za srpski jezik i književnost (kulturu najbrojnije slavenske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj), itd.