Na Uskrsni ponedjeljak napustila nas je Lada Tajčević (1936-2024), umirovljena lektorica latinskog jezika na našem odsjeku. Svi koji smo je bolje poznavali znamo da je s njom otišao jedan drugačiji svijet. Ono čime je taj svijet obilovao time naš svijet nerijetko oskudijeva. Strpljivost i plemenitost, predanost pozivu i solidarnost, marljivost i duhovna znatiželja, iskreno uvažavanje sugovornika i neuvijena kritičnost – osobine su koje su novijim naraštajima katkada teško i pojmljive.

Nikada se Lada  nije žalila na životne teškoće. Naprotiv, svojom je vedrinom i urođenom mudrošću znala ublažiti i najteže udarce. Bila je autentična, neponovljiva i svoja. Na njoj se dobro moglo vidjeti kako humanističko obrazovanje i dodir s klasičnim jezicima mogu oplemeniti i preobraziti osobu.

I nakon odlaska u mirovinu s ljubavlju i ponosom je govorila o svom Odsjeku za klasičnu filologiju i Filozofskom fakultetu. Iskreno je cijenila svoje profesore i kolege i uvijek je bila ponosna na bivše đake i studente. Bila je dobra osoba i zasluženo je proživjela ispunjen život.

Hvala ti na svemu, draga Lada. Počivala u miru.

Nino Zubović