U noći s petka 24. na subotu 25. studenog napustio nas je profesor Zlatko Šešelj (Zagreb, 1952). Iako je bio dobro poznat cijeloj hrvatskoj zajednici prosvjetara i klasičnih filologa, ponajprije kao autor udžbenika Orbis Romanus 1 i 2 koje je napisao u koautorstvu s Dubravkom Škiljanom i Damirom Salopekom, te kao dugogodišnji urednik časopisa Latina et Graeca i istoimene biblioteke, Zlatko Šešelj ostavio je osobito dubok trag u Zagrebu gdje je radio na svim razinama obrazovanja, od osnovne škole Rudi Čajavec (današnji Izidor Kršnjavi), Klasične gimnazije i potom Privatne klasične gimnazije, do našeg fakulteta gdje je dugi niz godina bio vanjski suradnik zadužen za obrazovanje budućih nastavnika klasičnih jezika na kolegiju Metodika nastave klasičnih jezika.

U današnje vrijeme, kada mnogi dovode u pitanje svrhu i korist učenja latinskog i grčkog, profesor Šešelj bio je jedan od onih koji su i riječima i djelima pokazivali da će za klasične jezike uvijek biti i potrebe i mjesta. Iako je po odlasku iz Klasične gimnazije mogao osnovati bilo kakvu privatnu školu, opću ili matematičku, on nije kalkulirao nego je otvorio još jednu klasičnu gimnaziju u gradu u kojem su već postojale dvije. U njoj je nastavio neumorno približavati klasične jezike i civilizaciju generacijama novih klasičara – ali u školi koju je sam osnovao, radio je to na svoj kreativan i slobodarski način. Kao nastavnik i pedagog bio je vizionar, a inovacije koje je uveo u svoju školu preuzeli su od njega mnogi drugi. Zbog svoje energije i entuzijazma djelovao je kao da će zauvijek biti ovdje, uvijek spreman bilo koju pojavu povezati s nekom antičkom, uvijek s britkim komentarom na račun obrazovnog sustava; bio je institucija sam po sebi i zauvijek će ga pamtiti svi koji su ga poznavali.